Autor: Aleksandar Olujić
Mi smo podijeljeno društvo i samo nam se čini kako živimo u istoj zemlji, ali to je samo naša uobrazilja. Možda imamo domovnice i dokumente koje resi isti grb, no ništa više od toga.
Ovo nije priča o „crvenoj“ i „crnoj“ Hrvatskoj, niti o ustašama i partizanima. Ovo je priča o jednoj puno dubljoj podjeli, onoj o kojoj se ne priča i koju se uporno gura pod tepih kako ne bi opteretila nečiju savjest (ako je taj uopće ima).
Ovaj katastrofalni potres je rastresao zonu oblaka što je posljednjih desetljeća obavila ovaj kraj iskrivljujući svojim magičnim moćima stvarnost. To vam je ono: gledaš a ne vidiš; ili još bolje: gledaš i vidiš ono što netko drugi želi da vidiš. Potres je stvorio pukotine u toj kopreni tako da su odjednom svi: i oni koji žive i oni koji inače ne žive u ovom kraju, a sada su se vođeni svojim srcem našli u njemu, progledali pogledom razbistrenim od svega što su im bacali u oči. Kolonama volontera, vatrogasaca, djelatnika raznih drugih službi, novinara odjednom je pukla pred očima slika što ječi od siromaštva, zapuštenosti i nebrige.
Na istu tu sliku su „Oni drugi“ zatvarali oči ignorancijom koju posjeduju samo stvorovi bez srca. Isto tako, očito je kako je za „One druge“ Banija ili Banovina (zovite je kako hoćete) bila i ostala samo bazen pun govana kamo se ide kad nema druge alternative ili istresti još kakvu kantu govana, ali zatvorena nosa i hladnog pogleda koji gleda iznad svega toga da se ne bi uprljao. I bjež’ što prije odatle, a one koji žive u tom bazenu svodi se pod onu da bolje nisu ni zaslužili. Jedini drugi razlog za doći ovamo, koji takvi još imaju, je iščeprkati i odnijeti kakav „zlatnik“ iz tog bazena. Tima, naime, novac nikad ne smrdi!
Onima prvima koji su odmah nakon katastrofe pohrlili ovamo ne „smrde“ ni ova zemlja ni ljudi. Oni ne žele ništa odnijeti već donose i dijele ono što imaju. I ne libe se zasukati rukave i ne rade ništa zbog vlastite koristi već zbog ljudi koji su izgubili sve. To vam je ona Hrvatska koja ima srce: VELIKO!
To je Hrvatska kojom se ponosimo!
Zbog te i takve Hrvatske vrijedi živjeti ovdje!
