Kako bi zajedno pokušali odgovoriti na ta pitanja, kroz europsku kampanju „Responsible together – 16 dana aktivizma u borbi protiv nasilja u obitelji“, Dom „Duga-Zagreb“ na ovom je online događaju okupila istaknute hrvatske stručnjake koji se bave ovim područjem.

Uvodničari:

  1. Prof.dr.sc. Gordana Buljan Flander, klinički psiholog i psihoterapeut, ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba
  2. Tomislav Ramljak, dipl. soc. radnik, Centar za nestalu i zlostavljanu djecu iz Osijeka
  3. Nikolina Grubišić Požar – Voditeljica Odjela mlt delinkvencije, PUZ Služba općeg kriminaliteta
  4. sutkinja Lucija Lisac, Općinski sud u Velikoj Gorici

 

Kontekst održavanja Okruglog stola:

Okrugli stol na temu elektroničkog nasilja i uhođenja, provodi se u okviru godišnje „Responsible together“ kampanje, inicirane od strane europske mreže organizacija koje provode rad sa počiniteljima obiteljskog nasilja – WWP EN (Work With Perpetrators – European Network). Mreža i ove godine provodi kampanju u zemljama članicama; svaka članica nositeljica je kampanje u svojoj zemlji, uz zajedničke edukativne materijale i ključne poruke kampanje.

Teme koje su obrađene:

Elektroničko nasilje kao kanal uspostave moći i kontrole nad ženama i djecom; novo oružje psihološkog nasilja.

Rastuća dostupnost Interneta te raširenost mobilnih informacija i općenito medija, u kombinaciji sa pandemijom nasilja nad ženama i djecom, dovela je do globalnog problema porasta internetskog kriminala sa potencijalno snažnim ekonomskim i socijalnim posljedicama.

Istraživanja pokazuju da će jedna od tri žene tijekom svojeg života iskusiti neki oblik nasilja, a unatoč relativno mladom i rastućem trendu pozitivnog internetskog utjecaja i povezanosti, procjenjuje se da je barem jedna od deset žena već iskusila neki oblik nasilja putem interneta do svoje 15-te godine! Pristup Internetu postaje ekonomska nužnost, a sve se više smatra i ljudskim pravom; stoga je nužno osigurati da taj javni digitalni prostor postane sigurno i osnažujuće mjesto za sve njegove korisnike!

 

Elektroničko nasilje i nasilje na Internetu među djecom i mladima – Internet je prepun prilika, ne bismo ga se trebali bojati!

Među-vršnjačko nasilje putem interneta uključuje poticanje grupne mržnje, napade na privatnost, uznemiravanje, uhođenje, vrijeđanje, nesavjestan pristup štetnim sadržajima te širenje nasilnih i uvredljivih komentara. Može uključivati slanje okrutnih, zlobnih, katkad i prijetećih poruka, kao i kreiranje internetskih stranica koje sadrže priče, crteže, slike i šale na račun vršnjaka. Nasilje među vršnjacima sve češće se odnosi na nekoliko oblika komunikacije, uključujući zvuk, slike, animacije i fotografije. Cyberbullying se najčešće izvodi oblicima komunikacije u kojima identitet počinitelja može biti skriven. Nedostatak socijalnih i kontekstualnih naznaka, kao što su govor tijela i ton glasa, može imati mnoštvo učinaka: nema opipljive, afektivne povratne informacije o tome je li ponašanje preko interneta prouzročilo štetu drugome. Anonimnost počiniteljima nasilja preko interneta daje osjećaj da nekažnjeno mogu ne poštovati socijalne norme i ograničenja, što rezultira već navedenim ponašanjem.

Internetsko špijuniranje – Stalkerware – skrivena opasnost na mojem telefonu!

Za sada ne postoji dogovorena standardna definicija za špijuniranje na internetu niti kriteriji za detektiranje što posebno otežava sigurnosnoj IT industriji komunikaciju vezanu uz ovo pitanje. Stoga su članovi osnivači Koalicije protiv špijuniranja poduzeli važan korak u borbi protiv špijuniranja i započeli s kreiranjem odgovarajuće definicije i postizanjem konsenzusa oko kriterija za detektiranje. Oboje, i definicija i kriteriji za detektiranje su osnova da se problemu može dati ime, dok su sve sugestije za poboljšanja dobrodošle. Članovi Koalicije predlažu sljedeću definiciju za Stalkerware: „To je softver, učinjen dostupnim direktno pojedincima, koji udaljenom korisniku omogućava da prati aktivnosti na spravi drugog korisnika bez njegovog pristanka ili bez izričite i trajne obavijesti tom korisniku na način da s namjerom ili bez namjere ostvaruje nadzor partnera, uznemiravanje, zlostavljanje, uhođenje ili nasilje.“ I dok postoji potreba za daljnjim istraživanjem rodne prirode upotrebe alata za špijuniranje, dostupni podaci crtaju vrlo jasnu sliku da su glavne žrtve nasilja upotrebom tehnologije žene, dok su najčešći počinitelji te vrste nasilja muškarci. Studije pokazuju da je 70% žena žrtava internetskog špijuniranja također doživjelo i fizičko i/ili seksualno nasilje od strane intimnog partnera. Ovo nastavlja zabrinjavajući trend rodno uvjetovanog nasilja koji se pojavljuje kao obiteljsko nasilje. Veza između nasilja intimnog partnera, rodno i tehnološki ostvarenog nasilja, kao što je upotreba alata za špijuniranje, treba naći jasan odjek u politikama, prevenciji i radu s počiniteljima, podršci žrtvama, kao i kampanjama za podizanje svijesti, treninzima i istraživačkom radu.

 

 

Odgovori nakon pitanja za raspravu na okruglom stolu:

  • Je li aktualni društveni odgovor na probleme elektroničkog nasilja (među odraslima i djecom) razmjeran razini problema?

Prema iskustvu i uvidima Međunarodne kriminalističko-policijske organizacije INTERPOL  „..od evidenentiranog seksualnog nasilja putem interneta nad djecom trenutno vidimo samo vrh sante leda…“ . Stručnjaci uvodničari potvrdili su da je ista situacija općenito s internetskim nasiljem i uhođenjem bez obzira na dob žrtava. Ugroženija su djeca zbog naivnosti i pojačane potrebe za dokazivanjem i prihvaćanjem u vršnjačkim skupinama. Uz djecu su u povećanom riziku žene kao žrtve partnera (bivših i sadašnjih) te drugih njima poznatih i nepoznatih počinitelja, o čemu je govorila Nevenka Sudar, savjetnica za medije u Uredu Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, čiji Ured zaprima u rastućem broju prijave o internetskom nasilju nad našim sugrađankama (maloljetnim i punoljetnim)

  • Radimo li kao društvo dovoljno na preventivi i edukaciji djece i mladih o štetnosti nekontroliranih internetskih aktivnosti? Iz perspektive stručnjaka pojedinih sustava – koji su sljedeći nužni koraci u rješavanju problema internetskog nasilja i uhođenja?

Ne radimo dovoljno na prevenciji i edukaciji djece i mladih ali i svih drugih skupina građana o tome što je internetsko nasilje. Svi možemo biti žrtve ali i počinitelji internetskog nasilja iako to nismo osvijestili.

Svi sudionici okruglog stola slažu se da je nužno postaviti sustavni pristup edukacijama o tome što je to internetsko nasilje, kako sačuvati dokaze i kome ga prijaviti. Edukacije je potrebno prilagoditi i provoditi u skladu sa ciljanom skupinom kojoj su namijenjene:

  • građani (roditelji, djeca u predškolskim do školskim institucijama; odrasle osobe zainteresirane za organizirane javne edukacije i tribine na ovu temu;),
  • stručnjaci (koji rade u poslovima pružanja pomoći i zaštite žrtvama; stručnjaci koji rade u predškolskim i školskim ustanovama ili u domovima socijalne skrbi za različite skupine korisnika)
  • subspecijalisti koji dolaze u doticaj sa žrtvama i počiniteljima nasilja (zaposlenici pri državnom odvjetništvu; suci, policija, stručni radnici u sustavu socijalne skrbi, stručni radnici u zdravstvenom sustavu)
  • Koje karike u lancu pomoći žrtvama nasilja na internetu i internetskog uhođenja trebamo ojačati i na koji način?

Potrebno je uvremeniti zakonsku regulativu te snažnije i učestalije obuhvatiti internetsko nasilje kroz prizmu kaznenog postupanja. Potrebno je javnim kampanja podići svijest javnosti o opasnosti internetskog nasilja koje može putovati brzinom „jednog klika“ – prema nemjerljivom broju žrtava i gledatelja tog nasilja. Negativne posljedice epidemijskih razmjera, a gotovo nitko nije izuzet s obzirom na raširenost i upotrebu interneta i pratećih tehnologija.

  • Imamo li dobre nacionalne strateške okvire?

Gotovo da nema okvira ili strategija u postupanju protiv internetskog nasilja. Postoje sporadične kampanje. Nažalost, djeluje se po sistemu gašenja požara od slučaja do slučaja gdje se puno rjeđe izdvaja činjenje internetskog nasilja u opisu nasilnog ponašanja. Najčešće se ono uklopi u vidljivije oblike činjenja nasilja: fizičko, ekonomsko, psihičko, seksualno. Djeluje se i pruža psihološka pomoć pri specijaliziranim zdravstvenim ustanovama kao što je Poliklinika za djecu Grada Zagereba. Nažalost, sustavnog djelovanja u Hrvatskoj nema.

  • Koje su nam dobre prakse?

Postoje edukacije inicirane od stručnjaka koji rade s djecom i odraslim žrtvama internetskog nasilja i uhođenja. Ipak, to je premalo u odnosu na potrebe epidemijskih razmjera. Postoje malobrojni primjeri iz sudske prakse gdje je sud prepoznao i definirano kazneno djelo te dosudio kaznu sukladno pozitivnim zakonskim propisima.

  • Imamo li dovoljno ljudskih stručnih resursa za borbu protiv ovako kompleksnog problema?

Nemamo dovoljno educiranih stručnjaka koji će raditi u ovoj temi. Nužno je oformiti specijalizirane tužitelje i suce za ovakve teme, te ojačati odjele s educiranim cyber policajcima. U ovoj borbi nužno je da snage reda i zakona znaju puno više nego što zna počinitelj internetskog nasilja. A tehnologija napreduje iz mjeseca u mjesec i zbog toga treba imati subspecijalizirane ekipe u svim dijelovima sustava koji su dužni procesuirati  nasilnike na internetu.

ŽELJKO KRZNARIĆ

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here