Ovo je priča o Vukovaru, hrvatskom gradu na Dunavu, o 1991 godini kada je vođena najveća bitka za slobodu grada. Ovo je priča o divljačkom bombardiranju i uništavanju; o herojskoj obrani branitelja, o prkosu da se zaustavi jedna od najjačih vojnih sila u svijetu,; o masovnom pokolju na Veleprometu i Ovčari, o Vukovarskoj bolnici, o ubijenim ranjenicima; o međunarodnoj zajednici koja je u Vukovaru kapitulirala pred JNA i dopustila stradanje ranjenika i civila; o prognanicima s vrećicama u rukama.
Ovo je priča o ratu u Hrvatskoj koji je završio upravo tamo gdje je i počeo. Završio je pobjedom. Poražen je Milošević, poražen je projekt Velike Srbije, poražena je agresorska politika.
Ima neke simbolike u tome što je vukovarski gradonačelnik agresorske vlasti prvi odveden na Haški sud za ratne zločine. Pobjednici su vratili svoj grad Vukovar, a poraženi su se povukli u Srbiju. Hrvatska je mirnim i pobjedničkim putem izašla na svoje istočne granice 15 siječnja 1998 godine.
Ovo je priča o uspjehu pobjednika i neuspjehu agresora. Vukovarci su se 1998 godine vratili, slave život, izgrađuju mir i slobodu.
Zbog svih onih stradalih 1991. godine imamo obvezu uspjeti u miru i riješiti probleme koji opterećuj život stanovnika u gradu.
Zbog Blage Zadre, zbog Siniše Glavaševića, zbog Marka Babića, zbog četiri ubijena sina Kate Šoljić i svih onih znanih i neznanih, hrabrih ljudi koji su svoj život utkali za slobodu svog grada Vukovara. Njih više nema, ne mogu se vratiti, ali se mi možemo sjećati i voljeti ih. Oni su dio naše prošlosti, povijesti grada Vukovara i naše Hrvatske.
Vesna Škare Ožbolt
