Jutros je ovaj svijet napustio Krunoslav Kićo Slabinac. Jedan od najboljih i najpopularnijih pjevača čije stihove su pjevušile generacije izgubio je bitku za život, jutros u 6 i 50 u bolničkoj postelji KBC-a Zagreb u kojoj je proveo posljednja tri mjeseca.
Na spomen njegovog imena svakome odmah na pamet padaju pjesme poput „Te tri slatke riječi“, „Dan koji se pamti“, „Da sam tvoje riječi slušao majko“, a njegova pjesma o nesretnoj ljubavi „Zbog jedne divne crne žene“ pjevala se valjda u svakom kutku bivše države. A, kakav bi to bio Osječanin i Slavonac koji nije ispjevao je stihove svojoj ravnici i njenim ljudima: „Vesela je Šokadija“, „Svirci moji“, „Slavonijo, ja sam tvoje dijete“, „Slavonac sam“, dok njegov „Bećarac“ i njegov „Svatovac“ ne smiju faliti ni na jednom slavonskom slavlju.
Meni su od svih njegovih pjesama, a ima ih više od 500, srcu prirasle dvije: „Plavuša“ i „Otiš’o je s mirisima jutra“.
Otiš’o je Kićo, ali nije umro. Živi i dalje u svojim pjesmama i srcima ljudi.
Otiš’o je pijetli kad se bude
kao da u šetnju nekud kreće
otiš’o je s mirisima jutra
dal’ je znao da se vratit neće
