(Sadržaj prenesen s facebook profila i uz dozvolu autora)
Dođu tako ta neka teška vremena. Izazovi bi ih ja nazvao. Kao što novci i moć razotkrivaju ljude, tako i krize nude svojevrstan reset i otkrivanje, kako stanja u društvu, tako i ljudi koji nas okružuju. “Teška vremena prijatelju moj, đavo ih odnio” pjevali su nekad “Neki to vole vruće.” Ja bi rekao: “Hvala Bogu na teškim vremenima.” Nisu ona kazna, ona su nagrada i prilika da ozbiljno preispitamo vlastita djelovanja i vidimo jasnije nego što smo vidjeli kada je sve bilo dobro.
Kako stari kažu: “Kada je dobro, svi su tu oko tebe. Čekaj da vidiš gdje će biti kada završiš na dnu, nevin u zatvoru ili bolestan u bolničkom krevetu. Rijetko ćeš vidjeti lica koja si inače svakodnevno gledao oko sebe, pa čak i onih najbližih” Istina je. Put prema vrhu je težak i trnovit, posebno ako pošteno ideš prema njemu i na njemu te mnogi ne žele vidjeti za razliku od pada prema dnu koji je brz i bolan. Brz i bolan, jer na njemu ćeš teško pronaći iskrenu ruku pomoći.”
Samo najsnažniji se podignu i u svom povratku nemaju mržnje prema onima koji su im se smijali, uživali u njihovom padu i uskratili im ruku pomoći. Samo najsnažniji iz krize izlaze zahvalni što im je došla u život i skinula mrenu s očiju. Samo dobri ljudi su tu kada im se najmanje nadaš. Nemojte zaboraviti tko je bio s Vama na putu prema gore, tko je ostao dok ste bili na dnu i tko Vam je pružio ruku da se ponovno podignete s dna. To su one rijetke dobre duše i rijetko sjeme na kojem nikne i dobar plod. U ovom slučaju plod iskrenog i bezuvjetnog prijateljstva.
Hamed Bangoura
