Ivor Kruljac
Iskreni zapis povijesnog trenutka
Akteri smo (većinom sporedni) zanimljivih vijesti,
neki se tješe barem bit
će istaknuti zapis u povijesti,
tko preživi pričat će,
i dobru priču imat će,
a tjeskobu sadašnjeg momenta
pojest će vrijeme,
ostavit će dobru priču
a maknuti anksiozno breme,
i dobro da je tako,
ako razmislite složit će se
svatko,
jer treba nastaviti dalje,
nemreš isti komad kruha
uvijek mljackati unutar svoje
žvalje,
no kako na svoju fascinaciju
povijesnim događajima dobije
erekciju kurca,
evo za podsjetnik realnosti ova rima
Kruljcu od Kruljca,
dragi Kruljac, slobodno se ti (ako preživiš)
za trideset godina
preseravaj ovim iskustvom,
kao što su se drugi stariji
tebi preseravali svojim
kad su se našli pred tobom mulcom,
no ti i ja ćemo dobro
znati što je bilo,
što si mislio kad te podrhtavanje probudilo,
da nisi ništa mislio od paničnog
toka,
da si se isključena uma zajedno
s obitelji prestravljen sklanjao
ispod štoka,
da vani nisi bio heroj
već si promatrao i čekao šutke,
panično gledajući u mobitel jesu li ti
dragi ljudi izašli ili završili kao
upecane štuke,
bogme si i satima nakon prolaza
minute žute,
svakih pet min odlazio pišat
jer ti je mjehur htio da pukne,
dakle jedna je stvar oko koje treba
biti iskren,
doživjeti povijesni trenutak
baš nije super taj tren,
pa se samo toga sjeti
kada se vratiš u kronologiju
povijesno dosadnu,
neka neki drugi, a slični 140-godišnji rekordi
nekom drugom za poetsku inspiraciju
ostanu.
