
Autorica: Lily Laum
Dubrovnik – „Matija svira Arsena“, naziv je koncerta koji je povodom Dana zaljubljenih u Čitaonici Narodne knjižnice, 14. veljače, izveo hrvatski jazz glazbenik Matija Dedić uz pratnju Sebastijana Vukosavića koji je čitao Arsenove pjesme.
– Večerašnja večer u znaku Valentinova zamišljena je kao svojevrsni hommage čovjeku koji je napisao bezbroj stihove i skladao bezbroj skladbi, čovjeku koji je život pretakao u glazbu i stihove. Večer ćemo početi upravo stihovima i tako krenuti tragom naziva ove večeri „Sve te vodilo k meni“ – najavila je ispred Dubrovačkih knjižnica Matija Nenadić, otkrivši kako je ova večer na neki način ‘hommage na hommage’ upravo zbog toga što je posveta Arsenu kao pjesniku, ali i kao ocu.
„Sve te vodilo k meni“, „Moja ljubavi“, „Ne daj se Ines“, „Dida moj“, „Kora Potočnik“, „Otkako te ne volim“, samo su neke od pjesama koje su se našla na repertoaru.
Red riječi nas je uveo u opus Arsenova stvaralaštva, a nakon čitanja stihova je došao Matija. On plijeni svojom pojavom i karizmom. Osvrnuvši se na neka događanja iz svog života, na šarmantan, suptilan način je spomenuo svoje slavne roditelje, potom sjeo za klavir i započeo prebirati po tipkama.
Prostorija se ispunila glazbom.
Često odlazim na događanja u dubrovačku knjižnicu i do sada nisam imala prilike vidjeti ovoliko popunjen prostor u kojem se tražila stolica više. I svi smo u sebi pjevušili pjesme čiji su se tonovi blago širili prostorijom. U meni su odzvanjale Arsenove riječi.
Još nikada do sada nisam imala prilike čuti izvedbu u živo pjesama u izvedbi samo jednog instrumenta. Večeras me je naprosto opčinio zvuk klavira, nije mi nedostajao niti jedan instrument. Matija ima posebnu energiju koju uspijeva pretočiti tipkama u vibracije koje do nas dopiru.
Tražila se izvedba više i kada je to učinio tražilo se još i tada je pitao što želimo slušati i po tome odsvirao. Napomenuo je da to nikad na koncertima ne pita ali da to sada prvi puta čini i jako se lijepo osjeća.
Nakon koncerta ljudi su mu prilazili i zahvaljivali na čaroliji koju je svima nama odaslao.
Svidio mi se način kako nam je, vrlo skromno i diskretno, skrenuo pozornost na izdani nosač zvuka kojeg je snimio.
Matija je bio ljubazan te je jutros prije koncerta dao intervju za naš portal:
ZG-KULT: Namjeravate li nastaviti suradnju sa Zoranom Predinom poslije dva zajednička albuma Tragovi u sjeti 1 i 2, a budući da je Predin s Kukuruzovićem napravio Zoran pjeva Arsena?
Matija: Sa Zoranom i dalje vrlo rado nastupam i projekt koji imamo zasigurno će biti aktualan uvijek.
ZG-KULT: Postaje li s vremenom lakše ili teže svirati Arsenove stvari unatoč vašem neponovljivom načinu?
Matija: Arsenova glazba zahtijeva vrlo ozbiljan pristup s moje strane na svakom koncertu. Naravno da nakon skoro 5 godina vrlo intenzivnog sviranja programa Matija svira Arsena same ideje postaju s vremenom sve nadahnutije i niti jedan koncert nije nikada isto odsviran. Koliko je njegova glazba s jedne strane bazirana na strogoj formi i harmoniji, isto tako je toliko lijepa da mi omogućava puno prostora za vlastite glazbene ideje i intervencije. Naravno da taj program zbog publike sviram u principu što jednostavnije za razliku od puno ostalih repertoara koje radim jer u ovom slučaju to publika od mene i očekuje na neki način. Puno više se okrećem klasičnom pristupu nego znanju koje posjedujem vezano uz jazz i glazbu 20. stoljeća.
ZG-KULT: Od svih suradnji s poznatim međunarodnim umjetnicima (Larryjem Grenadierom, Antonijem Sanchezom, Jeffom Ballardom, Kendrickom Scottom, Chrissom Cheekom, Scottom Colleyem, Vicentom Archerom, Jonathanom Blakeom, Mattom Brewerom, Manuom Katchéom) koja vam je najdraža?
Matija: Svi navedeni velikani bili su divni suradnici. Kako svirački pa tako i osobno prema meni tako da je teško izdvojiti neku suradnju.
ZG-KULT: Ima li razlike u suradnji s domaćim i stranim glazbenicima i koja je to razlika?
Matija: Strani glazbenici, uz najdužnije poštovanje domaćim, ipak sa sobom donose specifičnu energiju, ako ništa drugo zbog toga što dolaze iz sredina u kojima jazz ima neusporedivo bolji status nego kod nas. Puno su više u mogućnosti svirati te konstantno imaju suradnje najbolji s najboljima iz cijelog svijeta. Time svime njihova kvaliteta i sam napredak u stvaranju glazbe u priličnoj je prednosti nad našom.
ZG-KULT: Nastupali ste i u zagrebačkom Jazz & Cabaret clubu Kontesa, hoćete li nastaviti s nastupima u tom klubu?
Matija: U klubu sam nedavno nastupio prvi puta zvanično pod svojim imenom i to tek u 3-oj sezoni rada kluba, s obzirom da kao umjetnički ravnatelj za jazz program na meni je da priliku dajem drugima, pogotovo mladima. Ja sam ionako na glazbenoj sceni Zagreba 25 godina. S vremena na vrijeme vrlo rado zasviram kao gost nekom stranom sastavu.
ZG-KULT: Koliko ste do sada dobili Porina?
Matija: 30.
ZG-KULT: Relevantan ste promotor hrvatske kulture na međunarodnom planu, kakva je vaša suradnja s Ministarstvom kulture kroz sve ove godine?
Matija: Imam vrlo lijepu suradnju s Ministarstvom pogotovo po pitanju međunarodne suradnje i na tome sam zahvalan.
ZG-KULT: Koji je vaš izvor inspiracije, da li je u današnjem svijetu umjetnost dovoljno snažan izvor i horizont u kojem možete pronalaziti ideje?
Matija: Moja glavna inspiracija isključivo je vrhunski instrument, jer je to osnovni preduvjet da od sebe tu večer ponudim svoj maksimum.
ZG-KULT: Dijete ste velikih umjetnika, da li ste se morali višestruko dokazivati kako bi društvo prihvatilo?
Matija: 2002. godina i podatak da sam uvršten u polufinale jednog od najetabliranijih solo natjecanja u svijetu u sklopu Montreux jazz festivala skinulo je dobrim dijelom vječitu usporedbu s roditeljima vrhunskih karijera. Na ovim prostorima usporedbe i razni komentari prisutni su i dalje, ali ja sam sada zbilja već u nekim godinama gdje me nesklonost ne može omesti u daljnjem stvaranju onog u što vjerujem.
ZG-KULT: Što ste baštinili od oca i majke, vrhunskih umjetnika?
Matija: Od oca seriozan pristup poslu, a od majke blagost, vedrinu i otvorenost.
ZG-KULT: Činjenica je da mnogi vrhunski jazzeri obožavaju Bacha i da mu se često kroz povijest suvremenog jazza vraćaju u vidu inspiracije ili novim obradama, kakav je vaš osvrt na tu činjenicu?
Matija: Bach je bio i improvizator i zato ga zovemo prvim jazzerom. Takvim genijem opsjednuti smo svi. Moj prijatelj virtuoz iz Rijeke gitarist Darko Jurković i ja također smo na neki naš način snimili Bachova dijela te nekoliko puta godišnje taj program i izvodimo koncertno.
ZG-KULT: Klasično školovani pijanisti najčešće se nisu u stanju “prebaciti” na jazz dok jazz pijanisti sviraju klasična ozbiljna djela, koje je vaše tumačenje te inverzije?
Matija: Kod dobrog dijela klasičara postoji otpor prema jazzu te su ukalupljeni i nažalost zakinuti za ljepotu koju u glazbi donosi i dati nešto svoje. S druge strane, svi mi prebjegli klasičari u jazz i dalje volimo, cijenimo i crpimo ideje iz klasične glazbe.
ZG-KULT: Tko vam je od glazbenika bio najveća inspiracija i da li vas je suradnja s nekima podigla na neku novu kreativnu razinu?
Matija: Keith Jarrett.
ZG-KULT: Na mladima svijet ostaje, što od glazbe sluša vaša kćer Lu?
Matija: Lu je završila nižu muzičku školu, ali nažalost nije se odlučila za srednju. Genetika joj je puno dala i vrlo lijepo pjeva. Niti njoj sigurno nije lako zbog obiteljskog bremena odlučiti se da glazba bude njezin životni odabir, ali nikada se ne zna. Sluša stranu komercijalnu glazbu, a voli i neke domaće repere.
Našeg vrhunskog glazbenika i njegov rad možete pratiti i na stranici: