Autor: Lily Laum
Korčulanski slikar Stipe Nobilo je u srijedu navečer, 27. studenog, u čitaonici Narodne knjižnice u Dubrovniku predstavio svoju likovnu monografiju. Radi se o novoj monografiji pod naslovom ‘’Stipe Nobilo’’, u izdanju Školske knjige, koja s više od 300 fotografija umjetnikovih djela obuhvaća pregled autorova rada od 1967. do danas. U njoj o slikaru Stipi Nobilu pišu dva umjetnika i akademika: Luko Paljetak i Tonko Maroević, a ono što ih povezuje jest teza da je Nobilovo slikarstvo – slikarstvo sedmoga dana. Stipe Nobilo i danas, više od 40 godina nakon svoje prve izložbe i 73 godine nakon rođenja, svakom novom slikom kao da potvrđuje stajalište: Pictor deus in terris est (Slikar je Bog na zemlji).
Na predstavljanju monografije uz umjetnika su bili akademik Luko Paljetak, te povjesničar umjetnosti Marin Ivanović, koji je bio zamjena predstavnika izdavača Školske knjige dr. sc. Ante Žužula, a uz predstavljanje je u prizemlju Narodne knjižnice u Dubrovniku postavljena i Nobilova izložba.
„Ova monografija je slikarska simfonija boja, s druge strane donosi dva vrlo sočna teksta Tonka Maroevića i Luka Paljetka. Njih dvojica jako dobro poznaju njegov opus i dok čitate knjigu zapravo uočavate to prijateljstvo koje se isprepliće kroz desetljeća. U sva ta izdanja, sve takve knjige prožeto je ono što nije samo formalna analiza djela nego je srastanje i odrastanje. Jedna zajednička evolucija slikara i onoga koji prati slikara“, rekao je Ivanović.
Neformalna druženja Ivanovića i Nobila dovela su do saznanja kako je slikar čvrsto vezan uz prirodu, odnosno uz svoj rodni kraj Lumbardu na Korčuli gdje ima preko 3000 loza i 150 maslina o kojima sam brine. Ovu tvrdnju dokazao je Ivanović ispričavši anegdotu kako mu je Nobilo poslije jednog ručka rekao: ‘Više volim da mi pohvališ vino, nego sliku.“
Ono čega nema na njegovim slikama su ljudi, vidljivi su samo tragovi ljudskog rada, jer Nobilo ne dopušta ljudima da budu dio njegova idealnog svijeta. Ipak, njegova težnja da ljudi i priroda budu u skladu i postignu dijalog, vidljiva je u posljednjoj sekciji ove monografije.
„Unazad dvije godine, Stipe Nobilo potpuno izbacuje onu ljudsku prisutnost koja je jedina naznaka da u tim njegovim slikama doista netko i živi, da ta priroda jest kultivirana, da nije samonikla, da su ti vinogradi, da su ti čempresi, da su ti borovi na njegovim slikama, to obilje vegetacije, nekim i nečim nadzirano. U posljednjim radovima on oslobađa i taj element i potpuno se prepušta prirodi“, objasnio je Ivanović.
Paljetak je na to dodao: „On oblikuje ne samo svijet po mjeri svoje opsesije, ushićenosti i originalnošću boja prikrivene sjete, on uobličava i svoje pouke o svijetu i mjestu čovjeka u njemu, ako ga zasluži promjenom navika i ponašanja. To se s čovjekom još nije dogodilo, zato Nobilu čovjek nije potreban, ne prepušta ga u svoje idile, prepušta mu ih kao podsjetnik na svijet što ga sve više gubi.“
Njegovo
stvaralaštvo obilježeno je i nadahnuto likom i djelima dubrovačkog slikara Iva
Dulčića s kojim se upoznao po završetku likovne akademije i od kojeg dijelom
preuzima koloristički stil i detalje svog rodnog kraja kao glavne slikarske
motive.
„Slikarstvo nosite u sebi više ili manje, ja volim staviti detalje u total,
koji je ujedno i moj motiv. Ja sam krenuo od Iva Dulčića, bio sam oduševljen
njegovim stvaralaštvom. Nije lako kad se završi akademija, kad imaš toliko
izvora, toliko nadahnuća, nije se lako osamostaliti, doći do vlastitoga
izričaja kao u literaturi ili glazbi. Volio sam kolorističko slikarstvo,
kubizam, a boja je indivudualna, ovisi o autoru. Ja sam Dulčića gledao kako
slika, iz njega su izvirali sakralni motivi, bio sam oduševljen s tim koliko se
muči kad dođe pred platno, to je bila kreativna prepotencija, svjedok sam toga“,
pojasnio je Nobilo.
Luko Paljetak
kao suautor ove monografije napominje kako je on svoj dio teksta nazvao
‘Slikarstvo sedmog dana’, inspiriran biblijskim tekstom iz Knjige postanka.
„Neorenesansnim individualizmom u vremenu post postmodernizma, Nobilo želi
istaknuti svoju osebujnost, svoju odabranost proisteklu iz svjesno i nesvjesno
razvijane sposobnosti prepoznavanja nebeskog znakovlja na zemlji. On svoj
zavičaj osjeća i smatra konkretno i materijalno potpuno svojim, jer to tako i
jest. To mu uz pomoć kreativne mašte daje osjećaj moći, ali i prožeto
strahovanje za održivost takve prirode“, naglasio je Paljetak dodavši da slike
nose tugu i da je to njihov adekvatni govor, izričaj.
Stipe Nobilo je opisao svoje studiranje u Zagrebu gdje je dobio mnogo izbora, izvora i nadahnuća, ali je krenuo svojim putem inspiriran francuskim slikarima. Kaže da je po završetku studija odlazio gledati druge kako rade, kako stvaraju svoja djela. Naglašava da kreira pejzaže malim skicama i olovkom, nije imao velikih pomaka kaže, uzeo je jednu misao, a to je mediteransko bilje i more. Uvijek slika mirno more jer se vidi lazurnost, što služi kao umirujuća komponenta slici. Materijalizira more.
Kreativna mašta daje osjećaj moći, a duša je suparnica Boga u slikanju, naglašava Paljetak, kao i da na slikama uvijek traje sveto ljeto, autor slika isključivo jedno godišnje doba.
