Otišao je Branko Lustig. Ovako sumorno posložene riječi teško mogu zvučati ljepše nego što zvuče. Otišao je čovjek koji je u film pretočio svoj život i kojem je film obilježio cijeli život.
Nije mi namjera pisati o svemu što je ovaj čovjek napravio jer to se uglavnom zna, a njegovi Oscari i njegov utjecaj kao producenta u Holywoodu dobro su znane stvari.
Postoje ljudi koji vam ostave neizbrisivi trag nakon druženja s njima. Tako je Branko u svakom našem razgovoru ostavio nešto novo a takvih je razgovora bilo često.
Bilo je u njemu neke duhovitosti koji je djelovala zapanjujuće s obzirom na njegovo djetinsjtvo i odrastanje kroz nacisitičke logore. Spomenuo sam mu jednom da bih napisao knjigu Duhoviti razgovori – razgovori s lustigom /njemački: duhovito,veselo/ ali je već tada bio narušenog zdravlja pa sam znao da od toga neće biti ništa.
Ali ostalo je mnogo toga upamćeno i moja sreća što sam poznavao takvog čovjeka kao što je bio Branko Lustig. I to što sam bio bar jedan od onih s Lustigove liste.
Putuj sretno prijatelju i stvaraj nove filmove tamo gdje ćeš to zasigurno lako raditi.
ŽELJKO KRZNARIĆ
