Autor:Marko Torjanac
Iako svoju utjehu, smisao i moralnu navigaciju ne nalazim kroz Crkvu, imao sam u obitelji dosta vjernika kao i ponešto pripadnika klera, pa znam što za društvo znači jasna misao onih koji im predstavljaju moralni autoritet.
Zato mislim da je iznevjeriti tu svoju moralnu društvenu misiju, što Crkva u Hrvata pod vodstvom sadašnjeg kardinala koji kao da je oživotvorenje svih 7 smrtnih grijeha, uporno čini, najgori grijeh za najdublji krug pakla, jer kler bez moralnog kompasa tamo sa sobom vodi cijelu svoju pastvu.
Jučer me zato biskup Antun Škvorčević koji kao da dolazi iz nekog drugog, a ne hrvatskog klera, podsjetio na nešto drukčijeg kardinala Kuharića i njegove poruke, a posebno na njegovu propovjed koju licemjerni velikohrvatski ‘vjernici’ očito nisu htjeli čuti, a koju je te 1995., odmah nakon Oluje na proslavi Velike Gospe izgovorio s dobrim razlogom, no, nažalost, u vjetar i koju svakako treba ponavljati i ponavljati ne samo kako bi možda ipak ušla u glave i srca danas kad već nije tada, vec i kako bismo se, u ovo doba kad je ‘Zmaj’ potpuno zavladao hrvatskom Crkvom, državom i drustvom, podsjetili da je u hrvatskoj Crkvi bilo pametnih i mudrih ljudi koji su znali sto su prave vrijednosti kao i gdje leže prave opasnosti na koje valja upozoravati umjesto pogubnih lauda o bezgrešnosti vlastitog naroda.
Pa, eto, krajnje je vrijeme da ponovimo, osvijestimo, usvojimo i konačno naučimo sto nam je poručeno još 1995….:
‘’Bogoljublje je nužno i čovjekoljublje, a čovjekoljublje je i rodoljublje! Stoga i naše rodoljublje ne smije biti otrovano ni kapljicom mržnje ili želje za osvetom. Obrana slobode i mira je pravo i dužnost, ali uvijek u zakonitosti pravne države. Zato se ne smije ništa učiniti ni protiv ljudske osobe, ni protiv njene imovine što bi bilo izvan zakonite obrane i što bi bilo samo izraz mržnje i osvete! Stoga naše rodoljublje ne smije biti ni rasističko, ni imperijalističko, ni šovinističko. Naše je rodoljublje kršćansko.
…
Ako je moj protivnik spalio moju kuću, ja neću zapaliti njegovu! Ako je razorio moju crkvu, ja neću ni dirnuti njegovu, dapače, čuvat ću je. Ako je napustio svoj dom, ja neću ni igle uzeti iz njegova! Ako je ubio moga oca, brata, sestru, ja neću vratiti istom mjerom nego ću poštivati život njegova oca, brata, sina, sestre! To je Evanđelje, možda teško razumljivo pogaženom i poniženom čovjeku, pogaženom i poniženom narodu, ali to je Evanđelje zalog pobjede. To moraju biti naša načela. To moraju biti naši postupci jer u protivnom i mi bismo bili žrtve Zmaja! Ljubiti istinu, činiti dobro, vršiti pravednost, zakoni su Božjega svijeta u kojem nema mjesta Zmaju. A mi hoćemo takav svijet, svijet mira i slobode! Za takav mir mi molimo. Bog neka pobijedi Zmaja u svakoj duši i savjesti da ljudi budu ljudi mira a ne rata!’’
