Autor:Dragana Čubrilo
Ne, neću pisati o vidjelici zbog koje je Hvar postao poznat kao još jedno čudo neviđeno. Priznam da me zabrinula žena kojoj se Gospa redovito ukazuje jer se meni nikada nije ukazala, a redovito se molim. Kada sam saznala kako ona ne zna otkuda su joj se stvorile te neke betonirane plaže, meni je draže živjeti u neviđenju ukazanja i mirnoj molitvi, ali barem sigurnoj kako me nitko neće izbetonirati dok spavam. Istina kako me kao tinejdžericu baka Božena uvjeravala kako su one svjedočile čudu. Baka je umrla i nije doživjela njihova redovita ukazanja točnija od Dnevnika i bilo kojeg tv programa. Hvala Bogu nije doživjela ni to duhovno betoniranje. I ona je svako jutro zorom išla u crkvu, ali joj se nije nitko ukazao niti je zgrnula novce na vjeri. Baka je dala zemlju crkvi i uživala do duboke starosti u nebetoniranom parku kojeg su tada napravili doslovno iza njene kuće u Zagrebu.
Mene više od te vidjelice brinu ove naše vidjelice svega i svačega. To su one koje sve o svakome znaju. Vide kroz zidove. Uvjerena sam kako su po tim ženama snimljeni filmovi o superjunacima. One točno znaju tko je što rekao i napravio. One znaju tko s kim spava i tko je čijeg muža u tuđem krevetu uhvatio. Ponekad vire iza zavjesa i čekaju od rane zore do kasno u noć mladu susjedu ili susjeda po povratku iz grada. Svjedočile su tako čudima silnih preljuba i dobivanja djece i poslova. Ako vas je ona kroz zidove vidjela, ne postoji istina veća od njene. Kroz šapat će hodajući od jedne do druge susjede prepričavati kako je nečije dijete začeto dok je muž bio na putu s onom nekom tajnicom. Ona zna koliku plaću primite i prije nego vam sjedne na račun. Ona je na svoje oči vidjela koliko vam plaćaju nerad. Ako ona kaže kako zna da ne radite ništa, onda nema smisla tvrditi išta drukčije. Najgore su one nemajke koje svoju djecu puštaju samu van i ne kuhaju mužu ništa pa se on doslovno osušio. Vidjelice iz susjedstva točno znaju kada će se čiji muž ukazati i koliko je novca potrošio na piću poslije posla.
Vidjelice kroz zidove vide koliko struje i vode trošite jer stalno nešto perete bespotrebno. U stanje transa padnu kada vas vide kako unosite novi komad namještaja ili parkirate novi automobil, a ona to nije previdjela. To su situacije opasne po život. Ponekad iz tog transa ni ne izađu duži period. Vidite im onu suzu u oku kada prođete pored njih i stisnute usne. Boli ih što ste sebi nešto priuštili i o sebi znali bez njih.
Težak je život vidjelica. S njima morate nježno. Strašno su osjetljive na bilo kakav oblik direktnog kontakta i pitanja o sebi. Kada ih priupitate o nečemu što je ona vidjela na svoje vlastite oči i to prepričala drugima, a tiče se vas, počne ona tilt faza. Trepću, oči im se okreću i zaokreću, oblizuju se, mucaju. Naglo izgube pamćenje. Kao da su ih Ljudi u crnom netom prije posjetili. Upravo zato sam uvjerena kako su prema njihovom životu snimani filmovi fantastike.
I nikako da izvučete to nešto o sebi što su one na svoje oči vidjele, a vi niste proživjeli. Zbog njih počinjete piti ginko jer se bojite kako vam je pamćenje otišlo kvragu. Počinjete voditi dnevnik gdje ste koji dan i s kim bili. Što ste pili i jeli. Bojite se kako ste stvarno alkoholičar ili narkoman kako vidjelice tvrde jer su vas na vlastite oči vidjele kako pijete pivo i pušite drogu. Kod kuće provjeravate vlastiti odraz u ogledalu. Tražite naznake psihičkih bolesti o kojima je ona svjedočila.
Zbog svojih nadnaravnih sposobnosti, one vas nikada ne gledaju u oči. Trude se ne sresti vas. One vas gledaju kroz zavjese i zidove. Mogli biste živi izgoriti inače. Kao na lomači. Za vaše dobro upozoravaju druge o vama i vašem životu.
Te vidjelice se rijetko smiju jer imaju težak život u kome moraju brinuti za sve te tuđe živote za njihovo dobro. Tikove koje imaju kada vas sretnu pokušavaju ublažiti gledanjem u nebo. Vjerojtano im se netko drugi upravo ukazao.
One su svakodnevna pojava u svim društevnim sferama i nemoguće ih je izbjeći. Mene strašno vesele, ali me nekako izbjegavaju. Ne prepričavaju mi svoja viđenja o drugima. Možda zato što sam rekla kako su mi tuđi životi poput gaćica koje se uvuku u stražnjicu. Jednostavo ih što prije hoćeš izvaditi van.
P.S. Navečer prije spavanja se pomolim i zamolim onoga gore da me ujutro ne probudi kao vidjelicu. Volim živjeti u neznanju o tuđim životima. I nadam se da neće biti nikakvog betoniranja.
