Autor:Dragana Čubrilo
Siromašan je čovjek bez prijatelja. Ništa mu ne vrijedi bogatstvo ako nema one s kojima će to podijeliti. Svatko mora ponekad pred nekim olakšati dušu, podijeliti sretnu vijest. Volim te trenutke u kojima se od srca smijem. Pa i plačem. Zato služe prijatelji.
Spadam u srećkoviće koji imaju one koji čvrsto stoji uz mene. Od djetinjstva još. To su oni najstariji , koji te poznaju sa svim tvojim vrlinama i manama. Oni s kojima si zapalio prvu cigaretu, popio prvu čašu vina. Oni koji ljubomorno čuvaju tvoje tajne. S njima dijeliš prve ljubavi, prva pijanstva, prve patnje, prvo sve. To su oni koji te čvrsto drže na tlu kad poletiš previsoko. Ona dobrodošla pljuska tvom egu. Ti su toliko rijetki jer se s godinama sve ospe da su mjerljivi čistim zlatom. Kava s njima riješava problem bolje od ijednog psihijatra.
Postoje i oni iz srednjoškolskih i studentskih dana i vremena prvih izlazaka, prvih divljanja i svega onoga što krijete od svojih roditelja. To su oni s kojima ste se najviše smijali i s kojima i dan danas prepričavate dogodovštine šapćući kako vas ne bi čuli oni koji ne smiju znati. To su one slike koje skrivate u tajnim albumima i koje gledate iznova na nekim rođendanima smijući se sami sebi. S njima je piće poslije posla najslađe. Čak i na plus 35 u hladu kada se sretnete na sred Starog mosta, umorni i znojni, vi odlučite uzeti tih sat vremena za vas. Vrijedi svake minute.
Posljednji, ali ne i manje važni su oni koji su u vaš život ušli kada ste bili zrele osobe. Možda na poslu, možda uz dječja druženja, rođendane ili pak neke nepredvidive situacije. Sada kada ste svjesni svih pogrešaka koje ste kroz život napravili, ruku prijateljstva ne dajete lako. S njima ste možda i puhali na hladno, ali ste s vremenom shvatili koliko vam vrijede. I ne okrenete se, a prođu godine prijateljstva. Najčešće su to oni koji su se u vašem životu pojavili u nekim teškim situacijama kada ste bili nespremni za išta kvalitetno. E te čuvajte. To su oni koji će pod svaku cijenu biti uz vas. Ima ih tu svakakvih. Onih koji grizu, viču, svađaju se i daju život za vas, ali i onih smirenih, tihih, koji će kulminirajuću situaciju pretvoriti u piknik.
S njima je druženje ravno odlasku na kratki godišnji odmor.
Naravno, postoje i oni koji su otišli iz vašeg života. Neki posve slučajno, vrijeme i razdvojenost učine svoje, a neke ste na put bez povratka poslali namjerno. To su oni koji su vas povrijedili, prodali, izdali, kako god želite. U mom životu je takvih bilo izuzetno malo, ali su bili ogroman uteg oko moga vrata. Te ne volite ni sresti, a kamoli išta drugo. Ipak, kada ih i sretnete, lijepo im je uputiti osmijeh. Kod mene češće smijeh umjesto osmijeh, ali i to se računa. Lijepo ih je gledati kako ne znaju kud bi pogledali, grebu po torbi, izokreću vrat poput one ptice ili pak mucajući svom sugovorniku ne mogu složiti suvislu rečenicu. S njima ne biste trebali popiti ništa. To su oni koji bi vas utopili u čaši tog nečega što biste naručili rađe nego išta drugo. S njima se ne smijete, njima se smijete.
U životu ćemo naići i na jedne i na druge i na treće. Neki od njih će postati ovi zadnji možda. Ali ako ne riskirate, možete izgubiti jako puno. Prvenstveno osmijeh. Jer pravi prijatelj ti nosi osmijeh. Ama baš uvijek. I samo to se računa.
P.S. Imam te neke divne ljude i za kavu i za druženja i za pivo. Volim što u sebi imaju ljubavi za cijeli moj svijet. Njima ga pružam na dlanu i ne košta me ništa. A vrijedi milijarde.
