U sezoni kiselih krastavaca LN Hr dobila je rijetku priliku (svakih 5 godina) medijski se naslađivati nečim konkretnijim od morskih pasa u Jadranu i opljačkanih turista ili Čeha u pohodu na Velebit u japankama.
Izbori za Predsjednika Republike Hrvatske su krajem godine, a već je krenula neka predizborna strka jer navodno nije još kampanja.
Većina obrazovanih i pismenih ne vidi u funkciji Predsjednika HR ništa posebno značajno, ali da nas bar ne sramoti jer to nije baš funkcija predsjednika ribolovnog društva Mustafina Klada.
Ja sam se u zadnjih 4 i pol godine prestao čak i smijati vicevima o plavušama. Upropastila ih Kolinda. Ako je Milanović uveo u terminologiju pojam slučajne države onda bih se ja složio s onima kojima je KGK slučajna predsjednica.
Neosporno žena ima puno talenata i obrazovana je, ali – malo je papira za nabrojati sve ono što bi stalo iza ovog „ali“.
Moja je prognoza možda kriva, ali u ovom trenutku logična – KGK neće se ni kandidirati za novi mandat. Jasno je da nema šanse, možda čak ni za drugi krug. Škoro joj uzima veliki dio biračkog korpusa s desne strane, a jedan dio i Kolakušić.
Ni HDZ više nije toliko operativan na terenu, jer ima unutrašnjeg sabotera, petokolonaša, koji neće ginuti za KGK, a Škoro je već dobrano zinuo i već se naslađuje rezultatima predizbornih anketa.
Kažu da Miro dobro pjeva, ali da se politički nije baš proslavio. To mi ne znači ništa. Očigledno tad nije bio zreo za ovakav angažman, danas je jači i bolje zna što hoće i kako to provesti. Nesumnjivo je pametan čovjek, a uspjesi na drugim područjima, meni ga još više potvrđuju kao ozbiljnog, sistematičnog i lucidnog i nikako ne umanjuju potencijal za bavljenje „tako ozbiljnim poslom“.
Mislim da će mu biti lakše i manje odgovorno i bez posljedica sjediti u fotelji Predsjednika nego HR poduzetnika. Kažu da je Milanović baš zbog toga krenuo u kampanju, jer se navodno nije proslavio u samostalnoj, poduzetničkoj karijeri.
Milanović nema ozbiljnog konkurenta na ljevici, a onda kaže da i nije kandidat ljevice s onim već preboljelim defektom kad se nastojao umiliti desnici, a nije iz tog nešto naučio. Jasno da će svaki Predsjednik biti predsjednik svih građana, ali eto, odnekud si potekao i imaš neke svjetonazore koji su obično duboko usađeni i ne mogu se lako isprati vrhunskim vinom s prijateljima s desnice.
U drugom krugu vidim, dakle, Ne dirajte mi ravnicu i karakteristu (ne traktoristu). Ishod će biti knap za nekog od njih. Ako nam bude do šarma i simpatičnosti, s umjerenom dozom nacionalizma i religionizma, onda će Škoro položiti zakletvu, oliti prisegu, na inauguraciji – o pozvanim gostima ćemo i ovdje vjerojatno dugo lamentirati.
Ako nam je do ozbiljnog i prekaljenog i iskusnog i karakternog lika, kojeg se nećemo sramiti i koji će pokazati i znanje i državničku snagu i umijeće, a koji bi znao biti i predsjednik svih, ono baš svih građana, ne samo Hrvata, onda ćemo izabrati Zokija.
Ne sumnjam u nijednog kandidata, u njihove sposobnosti i pamet, ali skeptičan sam prema ljudskim osobinama koje isplivavaju na takvim pozicijama, pohlepa, samoživost, nadmenost, osjećaj da će valjda vječno sjediti na tronu poput kralja, potreba da se nametnu i tamo gdje im nije mjesto, da pričaju i kad ih se ništa ne pita, da govore o onom o čemu ništa ili vrlo malo znaju.
A, tko se tome othrva, može računati i na drugi mandat. Zato ne pljujmo jednog Mesića koji ga je osvojio. Nekad smo govorili da se HR branila u Bosni, što je s taktičke strane jednog generala sasvim logično i prihvatljivo. Današnja Hrvatska mora se braniti na puno frontova, jer „neprijatelji“ su raspršeni po svijetu.
Moramo se pozicionirati i u Brislu, u Vašingtonu, Moskvi, Pekingu pa i u Ljubljani, Beogradu, Sarajevu. Čime? Nekom dobrom vibrom, lišenom nacizma i fašizma, nekom profiliranom industrijom, vanjskom politikom, obrazovanjem, nekim respektom sebe samih i svih koji nas okružuju.
Ništa od tog nije lako, ali lako se ni muhe ne hvataju.
ZA ZG-KULT: M. STRIŽAK