Autor:Miroslav Šantek
Dva mlada punkera stoje u središtu Zagreba. Razmišljaju kud dalje. Kud otići. Gdje ima zabave za njih? Gdje ima ekipe slične njima i gdje se pušta glazba koju oni vole.? To u današnja vremena svakako nije lako pronaći. U Zagrebu se još i nađe poneki klub ili lokal gdje bi se puštali punk ili slični muzički pravci, ali ostatak države je što se toga tiče “u banani”. Ali država i ne mari za ove dečke koji su vrlo prepoznatljivi svojim izgledom. Mnogi će reći – to su punkeri, ali malo tko zna što to uopće jest punk, a to je tema o kojoj bi se moglo pisati danima. Punk se veže za muziku. Uz pojavu bendova koji su “okretali” par akorda uz vrlo kratke i eksplozivne pjesme pune energije i buntovnog naboja krajem sedamdesetih godina (Sex Pistols, The Clash, domaći Pankrti..). Punkeri su čista supkultura – ljudi sa stavom, ljudi s kojima nema zajebancije. Ljudi koji ruše utabane pravce i eksperimentiraju sa zvukom i tekstom, vrlo upečatljivog izgleda i izbora (za mnoge bizarnog) odjeće, s karakterističnim pogo načinom plesa – punk je način života. Put prema slobodi, put prema anarhiji, put koji se ne sviđa niti jednom državnom sistemu. Političarima pogotovo.Srećom za njih – punkera nema puno.
Što se dogodi s punkerima kad odrastu i uđu u ozbiljnije godine života, zaposle se i uđu u začarani krug iz kojeg nema izlaska, teško je reći jer ih ne možete vidjeti baš na cesti, a ni medijima nisu zanimljivi. Ali sasvim sigurno, uz neku dobru mjuzu s odabranom ekipom sjede u stanu i prepričavaju uspomene iz zlatnih dana. Tulume, dogodovštine, sukobe s murijom, putovanja, koncerte. Sasvim sigurno postoje i imena koja su legende među domaćom punk scenom. Možda najpoznatije punk lice ovih prostora je pokojni Ivica Čuljak koji je poznatiji pod imenom Satan Panonski i koji je snimio i nekoliko legendarnih i neizostavnih punk albuma koji se nalaze u kolekciji svakog domaćeg punkera. Satan je nažalost mrtav, poginuo je kao hrtvatski branitelj u ratu. Ova dvojica s naslovne fotke priče sigurno znaju tko je on, a starija zagrebačka punk ekipa se sigurno sjeća jednog mladića – punkera iz provincije, iz pedesetak kilometara udaljene Petrinje koji je često znao doći do Zagreba i zabrijati sa zagrebačkom ekipom i koji se zvao Rex.
Na petrinjskom groblju sv. Benedikt, odmah iza istoimene kapelice njegov je grob. Na mramornoj ploči je njegova fotografija u boji i ugravirano ime: Oliver Horvatić – Rex. Umro je 1989. Prije 30 godina. U prometnoj nesreći. Danas bi imao točno 50 godina. Bio bi punker u naponu snage, spreman za fino i dostojanstveno starenje. Ali ga nažalost nema.
Rex je bio legenda. Simbol te Petrinje. Upečatljivog izgleda s irokezom frizurom, poznavao je mnoge ljude, a i ljudi su voljeli njega. Postoje bezbrojne priče o njegovim doživljajima iz tih dana osamdesetih godina – onih zlatnih.Postoje i mnogi ljudi koji ga se i danas sjećaju i spomenu. Rex jednostavno i dalje živi u Petrinjcima.
I pogled na ove mlade punkere koji se vrzmaju po trgu me je podsjetio na njega.
Spavaj mirno Rex.
You Fought the Law.
