Autor: Miroslav Šantek Cobra
Probude me iz sna. Taj užasan lavež, užasno zavijanje koje ne zna stati. Potpuno me je strah tih urlika u noći. Oni uznemire i mog psa i sve druge pse iz ulice, a onda nema spavanja. U gluho doba noći moram izaći u mrak dvorišta, pokušati smiriti mog psa koji se želi pokidati s lanca. Onda uzmem u ruke komad metala, željeza po kojem lupam da ih malo prestrašim. Smire se na trenutak, a onda opet počnu zavijati. Imam osjećaj kao da su tu negdje, na desetak metara u mraku od moje kuće. Bojim ih se – tako kaže Petrinjka Ljubica Pribilović koja živi sama u zadnjoj kući Kupske ulice pored zaraslih polja koja se prostiru od same Kupe pa do prvih kuća već spomenute Kupske ulice,Ivana Hangije i Đure Pukeca. Taj prostor presijeca Zagrebačka ulica koja kroz polja i Gradsko kupalište u neposrednoj blizini vodi prema mostu kod Bresta Pokupskog – izlaza iz Petrinje prema Gradu Zagrebu, a ovdje se nalazi i zgrada petrinjske Elektre. Razlog njihove uznemirenosti i straha zbog koji su pozvali novinare je čopor čagljeva koji se pojavio prije nekoliko godina. I čini se da ih je sve više.
Čagljevi već duže vrijeme rade probleme po cijeloj Hrvatskoj pa su tako došli i do Slavonije migrirajući preko rijeke Save, a kako se radi o životinjama koje nemaju prirodnog neprijatelja, koje su vrlo lukave i koje jedu sve – od divljači u šumi pa do domaćih životinja po selima, čak su iz tih područja istjerali lisice, ne boje se lovačkih pasa, a čovjeka ne doživljavaju kao prijetnju.Spadaju u rod pasa, nazivaju ih još i šakalima, a u Americi kojotima i imaju sličnosti s vukovima – divljim zvijerima.
Jurica Pentek, Slavko Kireta, Ivica Skrbin, svi su izašli na ulicu, svi su zabrinuti. Ovo je vrlo gusto nastanjeno područje s puno male djece. Roditelji su zabrinuti za njihovu sigurnost. Svatko od njih ima svoju priču, svoje viđenje problema, a Ivica Skrbin, kako radi noćne smjene u Sisku, često putuje u taj grad uz samu Kupu preko sela Vurot i u gluho doba noći često zna naići na svakakve prizore po sredini ceste. Od zečeva, srna, pa do ogromnih krmača divljih svinja kojima ne možete baš ništa, a u zadnje vrijeme i čagljeva. Pravi Zoološki vrt postoji na rubu Petrinje – ali bez ikakvog nadzora. Društvene mreže bilježe vapaje Petrinjaca i iz drugih dijelova grada uz samu Kupu, a rješenja za sada nema.
Ovi ljudi su na rubu živca i žele da netko čuje njihov glas i da riješi taj problem na bilokoji način. Kažu da su i sami spremni organizirati se i u suradnji s lovcima krenuti u gustu šikaru i riješiti se prijetnje. Teško je to opisati, to morate sami čuti. Taj užasan lavež usred noći, u mraku ispod naših prozora. Strašno – kažu ovi ljudi.
Kako će se situacija dalje odvijati – vidjet ćemo.
