Autor: Dragana Čubrilo
Danas se svi mire s prosječnim. S onim što se od tebe očekuje. U nas je ona „ što će ljudi reći..“ poštapalica koju svakodnevno koristimo. Ukoliko se u bilo čemu ne uklapaš u taj prosjek, mam bi te trebalo kazniti. Što se ti imaš bahatiti iznad prosjeka?
Očekuje se od tebe završetak neke velike škole, najčešće roditelji na djeci žele ispraviti svoje pogreške. Ne znam jeste primjetili kako neke majke doktora ili nekih drugih visoko obrazovanih vole isticati tu titulu svog djeteta kao da je njihova. Točno se ona toliko žrtvovala učeći. Pogled s visoka za sve one koji nisu kao njeno dijete. Milo, to je tvoje dijete, nisi to ti. Ti još uvijek ne znaš da nije neznam.
Isti ti roditelji od djece očekuju i savršenog muža, ženu. Netko tko će se uklapati u njihove standarde. Ne djetetove. Sačuvaj Bože da sin doktor odabere neku medicinsku sestru. Samo sa srednjom školom. Ili da kćer odabere majstora. Kako ih predstaviti ljudima? Ovo je moja kćer doktorica i njen muž. Autolimar. Ili moj predivni sin doktor znanosti i njegova žena. Frizerka. Onda ona prekoputa ima onaj samilosni pogled na tog jadnička ili jadnicu. Poslije komentiraju kako njihovo dijete nije dobro odabralo. Trebalo je naći sebi ravnoga. Jebeš ti to ravno ako nije sreća.
Ako već ne možemo birati posao snova i radimo ono što nam donosi plaću, možemo birati s kim ćemo biti sretni. Što se u nama promijeni kada odrastemo? Kada pitaš dijete što želiš biti kada odrasteš, ono odgovara spominjući neka čudna zanimanja. Želim biti šetač pasa. Želim biti onaj što radi skijašku stazu. Želim biti pjevačica koja pomaže siromašnima. Onda odrastu.
Ja sam recimo htjela raditi u knjižnici ili kiosku. Zato jer mogu čitati koliko hoću. Kiosk me zabrinjavao zbog nedostatka higijenskog čvora. Potpuno sam udarena na tu stranu. Imam sreću da na kraju ipak radim u knjižnici. I to još s djecom. Iskreno, toplo i neiskvareno. Ne može bolje. Naravno da može, uvijek može bolje, ali i gore.Vesele me promjene na bolje.
Trudim se ne miriti s prosjekom. Trudim se odudarati od očekivanog. Ne zato što time pokazujem neki bunt, nego zato što želim biti sretna. Shvatiš s godinama da je to najvažnije. Biti sretan.
Ne kažem da nije bitno obrazovanje, posao, ali samo ako te čini ispunjenim. Što imaš ako svaki dan dolaziš nesretan svojoj kući ? Reći će ljudi, ali bitno je da radiš. E pa nije. Taj posao mora ispuniti barem jedan dio tebe. Ako ne ispunjava, idi dalje. Čekaj na ono što će te učiniti ispunjenim. Ne miri se s onim što te drži na muljevitom tlu. Tu uvijek samo toneš.
Isto je i s ljubavi. Pomirimo se s onim što smo dobili i što odgovara kriterijima okoline. Ako su ljudi oko nas zadovoljni, trebali bismo biti i mi. Tko je vidio biti sretan kao samohrani roditelj, a kamoli samac? Što kada odaberemo partnera kod koga nam je bitno samo da nas čini sretnom? Shvatite nakon godina pokušavanja i traženja da je najvažnija ona osoba s kojom možete podijeliti sve, a ne morate. Ona s kojom se smijete svemu pa i samoj sebi. S tom osobom sve se čini lakše. Niti jedan problem nije prevelik niti neriješiv. Važno je kraj sebe imati osobu s kojom vam je korak lak kao pero, a srce se smije.
Ako imate trideset, a još niste stupili u bračne vode, ne znači da nećete. Isplati se čekati sreću. Puno je ljepše imati nekoga koga ste stvarno željeli uz sebe nego nekoga koga ste izabrali zbog okoline. Rodbina je imala zadnju riječ. Susjeda je rekla kako je baš krasan. Poslije rastave, opet su oni ti koji ti govore, rekli smo ti da on nije za tebe.
Isto je sa svim drugim u životu. Konstantno pristajemo na neke kompromise. Zašto? Zato što je tako lakše. Pustiti struji da te nosi. A možeš jednostavno sjesti u motorni čamac i odvesti se gdje god želiš.
Isplati se čekati sreću. Poseban je osjećaj dobiti baš ono o čemu si maštao. Možda je duže trajalo, možda si se umorio čekajući, ali na kraju se uvijek isplati. Dozvoli samo sebi biti hazarder i ne pristati na ono što se nudi od prve. Befiraj malo, zagrizi jače.
Čekaj sreću.
P.S. U moru onih koje nosi struja, lako prepoznaš one koji su čekali. Njihov osmijeh je iskren. Nema pretvaranja. I korak im je lagan. Kao da lete.
