Ovo nije naš prvi razgovor s Ivanom Pernarom. Nadam se da nije niti zadnji. Ivan Pernar je vrlo brzo prihvatio našu zamolbu za intervju, dvije godine nakon što smo se sreli tijekom izborne kampanje. Puno se toga od tada dogodilo, a puno toga i promijenilo u njegovom životu.
Uvijek kad bismo se čuli izražavao sam strepnju i podosta divljenja njegovoj hrabrosti. Teška su vremena prijatelju moj. Da, nekako sam ga shvatio kao prijatelja, a on mi je i u ovom intervjuu dokazao koliko je mudar i logičan pa mi je dokazao da i na glupo pitanje može dati lucidan odgovor. Na sreću moju nećete ga vidjeti ni pročitati…
Ivan je čovjek koji se morao dogoditi u LN HR. Njegovo će ime zasigurno ostati zapisano u povijesti moderne HR (ako se HR uopće može nazvati u ičemu modernom).
Ivan Pernar je čovjek kojemu morate čestitati na brojnim otvorenim monolozima i diskusijama koje je vodio, poželjeti mu i dalje jednak entuzijazam i hrabrost, vjeru u pravednije društvo na dobrobit svih građana, a podsjetimo ih da su izrekli upravo takovu prisegu, stupajući u Sabor RH.
M. Strižak
Zagreb, 30. rujna 2018.
Brzo sam prepoznao Vašu karizmu, ali me je ipak nekada bilo strah za Vas jer sam stvorio nekakvu empatiju zato što mi se činilo da Vaše riječi mogu biti opasne po Vas.
IP: Pa znate, kada sam gostovao kod Vas na portalu u sklopu izborne kampanje Vi ste se iznenadili jer niste očekivali da jedan od kandidata ima takav pogled na svijet i samim time ste me počeli gledati drugačijim očima, a to se desilo i mnogim drugim ljudima koji su čuli moje riječi. I zapravo kada kažete da li me je strah, nije me strah zato jer sloboda je najveće blago, jer čovjek i ako umre on će živjeti jer onaj koji je bio nesposoban taj nema budućnosti i znajte onaj tko nije slobodan nema budućnosti. I ja i vi otići ćemo s ovog svijeta prije ili kasnije jer nitko od nas ne može zaustaviti pješčani sat odlaska. Budući da ne gledam na svoj život kao nešto čega bi se grčevito držao, slobodan sam uvijek reći ono što mislim.
U doba kada smo se prvi put vidjeli i razgovarali imao sam dojam da ste dobro informirani. Svojim ulaskom u Sabor da li se se iznenadili i da li ste otkrili nove stvari, došli do novih saznanja o funkcioniranju države, jeste li se razočarali uslijed tih saznanja?
IP: Kako ne. Iskreno ću reći bilo mi je šokantno, jer ako niste u Saboru i u visokoj politici naslućujete da se nešto događa i naslućujete odnose između tih aktera politike, ali tek kada stupite na tu scenu vidite sva ta lica i događanja. Onda sve to što ste nekad mislili počinjete znati.
Ja sam u svim tim Vašim istupima vidio neku strast. Nitko nije rođen za političara, ali ako bi itko mogao biti rođen za političara, ali ne na način kako mi to percipiramo, onda sam vidio Vas.
IP: Da, da, on je rođen za političara! Ne trebate samo gledati na moj rad kao političara. Gledajte, ja kada idem na svoj posao u Sabor ja idem radosno i radosnog lica idem tamo jer volim tamo ići, idem tamo jer se radujem svakom novom danu, a ima zastupnika kojima je to ono, joj opet moram ići na posao pa dođu tamo samo da bi cvikali karticu pa šmugnuli nazad. Ima ljudi koji su se javili jednom ili nijednom u svom mandatu. Dakle, hoću Vam reći da jednostavno ima ljudi koji taj posao rade s guštom, a ima ljudi koji ga odrađuju. Ja se evo usuđujem reći da taj posao radim s guštom i, kako ste rekli, sa strašću.
Ovo što Vi radite i kada se obraćate narodu to je definitivno dobro primljeno, to pokazuju vaši rezultati i rezultati vaših anketa, zapravo da je bitno ono što ste već naglasili: srž, bit života a ne Istanbulske konvencije i neka druga svjetonazorska pitanja. Mislite li da, stvarajući sada sebi pretpostavke da postanete još jača, a možda i najjača (tko to zna) parlamentarna stranka, možete li obuhvatiti sve sfere života a ne samo one elementarne, bazične? Možete li Vi ući sa svojom ekipom u sadržaj jedne kompletne Vlade i poslova s kojima se morate baviti da bi upravljali državom? Ja to pitam namjerno, ne zbog svog osobnog stava, jer vas većina ljudi percipira kao nekog tko je anarhist i nije u stanju voditi državu.
IP: Pa gledajte, baš sam jučer objavio video na kojem me HDZ-ovci pitaju što sam ja napravio, a ja njima odgovaram što sam ja napravio i na kraju ih pitam što su oni napravili. Vaše pitanje zapravo daje do znanja da bih ja sada pred Vama morao objašnjavati i dokazivati, kao, da li sam ja sposoban ili da nešto mogu, a da netko drugi misli da ja nisam sposoban i da ja ne mogu. Međutim ja sam izgubio tu potrebu da se dokazujem.
Vodeći neke razgovore s drugim ljudima vidio sam da ljudi traže neka druga nova lica koji su nešto učinili u životu nudeći im da glasuju za te nove ljude.
IP: Kada sam pričao s jednim masonom u Gradišci onda mi je on rekao, znaš Ivane 70% glasova na izborima je unaprijed određeno. Ja ga gledam i onda mi on objasni da pola ljudi ne izlazi na izbore, a od ostale polovice velik broj ljudi unaprijed zna za koga će glasati zato jer su dio tih struktura i na neki način su obavezni spram njima, na neki način su uhljebljeni, na neki način potkupljeni, na neki način su ucijenjeni, tako da zapravo samo 30 % birača uistinu bira. Odnosno, samo 30 posto birača donosi svoju odluku na temelju izborne kampanje. A ta činjenica je uzročno posljedično vezana s tim što pola birača ne izlazi na izbore. Znači izlaznost je mala i sve dokle je tako imati ćemo ovaj problem.
Kakva je simbolika što se neki Hrvati kupaju u Mrtvom moru?
IP: Da, nema simbolike, to su turistički motivi a mogu vam reći da je Mrtvo more izuzetno zanimljivo obzirom da se nalazi na vrlo niskoj točci nadmorske visine, ne znam na kojoj je Zagreb nadmorskoj visini ali Mrtvo more je nekih četiri stotine metara ispod nulte nadmorske visine i tamo je takva vrućina koju vi ne možete pojmiti jer se nalazite u toj Jordanskoj dolini to je kotlina i sunce prži. Slanost Mrtvog mora je 30 posto, a u moru je 3 posto. Sjetio sam se kako su svojevremeno stavili komad kamena u jezero žive i kako smo gledali kako kamen pluta, slično tomu je i tamo.
Kažu da simpatizirate Putina?
IP: Pa da. Zato jer je Putin tip osobe koja uvijek ima svoje mišljenje, a danas na svijetu jako malo političara ima svoj stav i mišljenje, a pogotovo se to vidi u novinarstvu. Novinarstvo je na niskim granama to je zapravo, usudio bih se reći, intelektualna prostitucija. Jako su rijetki novinari poput vas jer vi radite ovo sa mnom jer vas istinski zanima moje mišljenje i moj rad. Vaša je uloga imati jedan medij koji informira ljude.
Mi nemamo nikakvu diktiranu uredničku politiku i na nas se ne može utjecati i u principu zato nemamo nikakve sponzore. No malo šale, da Vas pitam da li reklamirate neku pizzeriju?
IP: Da, DJ, ali isključivo radi toga što imaju dobru pizzu i volim je pojesti u tom lokalu, a i blizu mi je. Ali je ne reklamiram u stvarnom smislu.
Volite li se slikati?
IP: Ja sam se ranije bavio apstraktnim stvarima, napisao sam i dvije knjige i u te dvije knjige nije bilo niti jedne moje fotografije. Nisam imao potrebe stavljati svoje slike unutra, međutim, zamijetio sam da su ljudi vizualna bića i oni jednostavno žele vidjeti fotografiju, žele vidjeti video i recimo imate Instagram gdje ljudi isključivo objavljuju razne slike. Često ljudi objavljuju svoje slike, ali nije cilj toga da je imam nešto jer ja hoću sebe i imam potrebu pokazivati se drugima već jednostavno vidim da ljudi vole fotografije, vedro reagiraju na to i onda zapravo ja moram raditi ono što jednostavno javnost od tebe očekuje. A to je recimo Kolinda. Ne slika se ona radi sebe ona jednostavno vidi ljudi to hoće vidjeti pa se naslikava, a moguće i iz suprotnih razloga nego ja.
Da li je ona već u kampanji?
IP: Svaki političar je stalno u kampanji. Kampanja ne traje dva tjedna nego cijeli mandat tada je samo finiš, odnosno, onaj presudni dio kako kažemo.
Kada bi se ponovo rodili Da li bi radije bili Culej ili Vaso?
IP: Uhuhu! Ha, ha. Teško je to pitanje ali ne vidim se u niti jednoj varijanti.
A Pervan ili Malnar?
IP: Pervan.
Neću više daviti ali još jedno, Mirko Filipović ili Sandra Bagarić?
IP: Ne mogu to odgovoriti.
Da li bi bilo zgodno da nešto kažemo o Trumpu?
IP: Pa nema se tu što reći. Trump nije samostalan političar. Njime se upravlja, a to je vidljivo iz njegovih odluka, odnosno, njegovih stavova spram federalnih rezervi i spram cionističkog pokreta znači to je jedna vrlo, vrlo , usudio bih se reći, tužna priča. Imate dakle čovjeka koji je predsjednik a to je samo, u stvari, na papiru.
Gdje vidite sebe za deset godina?
IP: To će narod odlučiti. Ja to ne mogu suditi jer nemam čarobnu kuglu
A želje da budete predsjednik, premijer?
IP: Ma želje su da dođe do monetarne reforme, a ja ću biti samo, da tako kažem, kotačić u tom mehanizmu.
Kako Vi procjenjujete zamjenu kune eurom?
IP: Pa negativno, i 70 % građana je protiv jer znaju da će mnoge stvari poskupjeti a da ništa neće pojeftiniti što znači dakle da će uvođenjem eura doći do pada životnog standarda građana. E, a zašto naša Vlada i političari to forsiraju, da li vide interes građana ili imaju neke svoje interese to je na svakome ponaosob da presudi.
Kako Vam se čini, hoće li parlamentarni izbori biti prijevremeni ili redoviti?
IP: Teško mi je to reći. To je moguće jedino ako dođe do teških potresa u HDZ-u, a da li će do njih doći ne mogu procijeniti niti imam kristalnu kuglu, s tim da želim iskreno reći da ne želim nikome zlo. Ja bih se sada, kao, trebao radovati što se oni u HDZ-u glođu između sebe, jedni optužuju druge, ne radujem se ničijoj tmurnoj sudbini i mogu reći kada sam bio u Saboru svi HDZ-ovci tj. mnogi, ono kao, izbjegavaju Brkića, ja ga nisam izbjegavao došao sam ga pozdraviti
Spomenuli ste maloprije slobodu govora. Vi kao saborski zastupnik imate, što smo često i vidjeli, ne samo slobodu već i hrabrosti govoriti. U kontekstu ovih zadnjih događanja oko lažnih SMS-ova, poruka, mail-ova Vaše mišljenje kao i sva ta zbivanja oko paraobavještajnog i obavještajnog podzemlja. Koja je sloboda prosječnom građaninu Hrvatske u ovom trenutku?
IP: Ja kada sam ušao u politiku, ušao sam s te strane dosta naivno jer nisam bio svjestan kolike su tu spletke, ali mogu vam ovo reći, po samom ulasku sam imao iskustvo s tim ljudima iz tog, kako vi kažete, paraobavještajnog podzemlja, a što to znači to znači da su to ljudi koji nisu formalno zaposlenici tajnih službi, znači nitko u Saboru ne radi za SOA-u, POA-u i što već, nitko ne radi u policiji, nitko nije zaposlenik recimo Ministarstva pravosuđa, DORH-a ili čega već, međutim vi ćete vidjeti da mnogi od tih ljudi imaju informacije, da vrše određeni utjecaj na ljude, da pokušavaju promijeniti volju biračkog tijela. Na primjer, moji birači su mene birali da bih se borio protiv tih i HDZ-a, a onda dođe netko i kaže, čuj Pernar, mi znamo sve o tebi imamo svoje ljude ako ti nećeš, recimo, surađivati sa HDZ-om mi ćemo te uništiti, imamo svoje ljude u medijima itd. I hoću vam reći da zapravo cilj toga paraobavještajnog podzemlja je zapravo negirati volju građana i oduzeti slobodu ljudi. Ali ne slobodu u smislu, nije njihov cilj ljude slati u zatvor, oni koriste, da tako kažem, pravosudni sustav da bi ljude tjerali da rade ono što oni žele. Znači, imate situaciju, recimo, Saucha je protiv HDZ-a odjedanput on ode u zatvor i kada izađe iz zatvora on je kao novi čovjek, Plenković mu pruža ruku, on diže svoju ruku sada za HDZ, na primjer. Hoću vam reći da sam ja u startu rekao tim ljudima da neću pristati na nikakve ucjene, da neću pristati na to da budem lutak i da se ne bojim odlaska u zatvor. Dakle ako sam ja, da tako slikovito kažem, po njihovom sudu za nešto kriv ja sam spreman istog trena ići na suđenje i ja se toga ne bojim E, međutim, oni znaju da njihove optužbe, slikovito rečeno, aduti u rukavu ili zečevi u šeširu, nisu uvjerljivi za javnost. Znači, oni mogu svakog od nas za nešto optužiti, ali u politici posljednji sud ima tko? Imaju građani. I građani kada vide nešto, oni mogu, recimo, kada oni mene pošalju na sud i sude mi, recimo, zbog pisanja grafita da li oni to mogu – mogu. Ali ta optužnica u DORH-u već čeka i ako je ona, zapravo, potvrđena uopće suđenje ne počinje već dvije godine. Ja pitam cijelo vrijeme, ajmo amigosi kada će to suđenje, ali oni znaju da je to suđenje samo farsa. Sam predmet optužbe je smiješan i da li bi oni mene mogli izvesti na sud? Bi. Da li bi oni mene mogli osuditi? Bi. Oni mi mogu dati kaznu zatvora preko šest mjeseci, mogu me izbaciti iz Sabora, ali pitanje nije da li oni to mogu nego je pitanje što bi javnost mislila o takvom jednom činu
Upravo ste potakli slijedeće pitanje, javnost. Činjenica jest da u Hrvatskoj za većinu najjačih medija se ne zna tko su njihovi vlasnici imenom i prezimenom i tko stoji iza njih.
IP: Mediji su… kao u ratu kada topovima i bombama najprije omekšavate neprijateljsku obranu, idete za tim da ju na neki način oslabite, a onda idete na udar odnosno na direktnu akciju s ljudstvom. E, to vam je uloga medija. Mediji služe za omekšavanje, odnosno pripremu terena, što znači da mediji bez obzira tko im je vlasnik ukoliko su oni mainstream zapravo su u službi sustava. Jer neće sustav vas financirati ako vi nećete biti, da tako kažem, instrumentalizirani.
Vi ste ušli u Sabor na listi 6. izborne jedinice. Velik dio te izborne jedinice čini Sisačko-moslavačka županija čiji su gradovi Sisak, Kutina, Petrinja, Glina te cijela Banovina, u dosta lošem gospodarskom a posebno demografskom stanju, pa bih vas pitao koliko Vi osobno poznajete probleme tog područja i koliko ste spremni kroz svoje političko djelovanje pomoći tim područjima?
IP: Pa gledajte, problem tog područja je što je sva industrija na tom području ugašena, dijelom zbog kriminalne privatizacije a dijelom je ugašena zbog pogrešne monetarne politike odnosno tečaja koji našu proizvodnju nije činio isplativom. Vi vidite da, primjerice Željezara Sisak, nije njeno željezo išlo u autoceste nego se željezo uvozilo, vidite da se pokušava ugasiti Rafinerija. Zašto se Rafinerija gasi ako je, recimo, profitabilna? Opet imate drugi problem, a to je slugansko upravljanje zemljom. Jednostavno netko izvana, recimo iz Mađarske, kaže, čujte gasite tu Rafineriju Hrvati će uvoziti mađarsko gorivo i to je to. Petrokemija… gledajte, vi imate situaciju da je Petrokemija praktički na staklenim nogama, već sada njeno poslovanje nije održivo jer je cijena plina prevelika. Što država radi? Država hoće napraviti LNG terminal i uvoziti LNG plin koji je 30% skuplji od ruskog plina i to bi za posljedicu imalo što? Pa zamislite da Petrokemiji porastu računi za plin 30%. Znači, imate politiku koja sustavno uništava razvoj i proizvodnju tako da je Petrokemija samo jedna od njenih žrtava. Kada govorimo o industriji nije to samo Sisak pogledajte i ostatak Hrvatske. U Zagrebu je industrija zamrla. Sjećam se kada je ugašen Dioki, sada imate situaciju s brodogradilištima… To nije dakle problem samo 6. izborne jedinice, to je problem cijele države.
Zar nije taj kraj i prometno izoliran?
IP: Za Sisak se može raditi prometna infrastruktura. Mogu oni napraviti autoput sa sedam traka, ali kome će on služiti ako nema ljudi. Infrastruktura prati društvo, a ne može preokrenuti trendove. Znači vi možete cijelu Slavoniju premrežiti autoputevima, ali će ljudi svejedno iseljavati. Drugi problemi su i što se autoputevi u Hrvatskoj jako skupo naplaćuju. Znači, recimo do Splita i nazad košta više nego cjelogodišnja vinjeta u Austriji. Oni nas uvjeravaju da je ovaj model naplate dobar, a ja vas pitam za koga je dobar ako za građane nije, pa onda imate situaciju da i ako postoji autoput da se ljudi voze lokalnim cestama do odredišta d bi izbjegli skupu cestarinu.
Nisam ciljao na to, naime da bi negdje bilo industrije i napretka svakako je potrebna i prometna infrastruktura i povezanost, a Sisak se sustavno prometno zaobilazi ne samo autoputom već i željeznicom, a nestao je i plovni put. Većina čak i državnih cesta na Banovinu su neprohodne ili poluprohodne, a da ne govorim o lokalnim cestama?
IP: Znate što ću vam reći, sjećam se susreta s jednim čovjekom, slučajno smo se sreli na ulici i kaže on meni država ovo država ono. Kuka mi da ništa ne valja, ja njemu velim znaš što, on je mislio da ću ja njemu reći da je država dobra, a ja sam njemu rekao: kakav narod takva država. Znači ako građani odaberu politiku uništenja i svog nestanka onda se nemaju što čuditi kakva se politika provodi. Znači, ono što su oni izabrali na izborima to sada dobivaju, urušavanje sve infrastrukture, gašenje svake industrije i, zapravo, njihov nestanak s tih prostora, ali kada dođu izbori oni će opet glasati za to. Zašto? Netko će glasati za to jer dobiva 200-300 kuna za sjedenje u mjesnom odboru, netko će glasati za HDZ jer ga je negdje uhljebio, drugi će pak glasati za HDZ jer je preko njih dobio posao u policiji i onda imate obitelji tih ljudi i tako imate situaciju da će ljudi radi nekih sitnih interesa, da tako kažem, održavati na životu taj sustav koji ih vodi ka nestanku. Da li će se ti ljudi probuditi ili neće i ako se probude da li će biti prekasno ja to ne znam, ali mogu samo reći da sve ovo što ste spomenuli nije slučajno i da se tome ne treba čuditi.
Ono što me opterećuje je da na tom području jedini posao koji cvjeta je posao drvokradica?
IP: Ma gospodine gledajte, svaki kriminal ide od vrha naniže. Svaki kriminal. Ako vidite da je na vrhu veliki kriminal onda je jasno da i na nižim razinama neće stvari biti puno drugačije posložene. Kada znate da ljudi koji se bave kriminalom surađuju s vlasti, da su u policiji ljudi preko veze, a da ne govorimo o Hrvatskim šumama, ne možete očekivati da neće biti tih drvokradica, da neće biti ilegalnih prijelaza granice, da neće biti pokradenih poduzeća itd.
Između rijeka Kupe i Gline nestalo je desetak sela. Evo nedavno je umro zadnji stanovnik jednog od tih sela.
IP: Da, nestaje selo po selo, nestaje čovjek po čovjek, nije to trend samo Banovine to je trend Slavonije što sam osobno vidio. Prozori zakucani daskama na mnogim kućama. Imamo velik pad stanovništva. To je problem cijele Hrvatske, a uzrok toga je način na koji je Vlada odlučila vladati zemljom odnosno način upravljanja koji su birači podržali na izborima i opet se vraćamo na to da ljudi koji glasuju za uništenje svoje države i naroda gledajući svoju neku usku korist biti će na kraju sami osuđeni na nestanak, samo što oni to mentalno još uvijek ne shvaćaju.
Što se tiče Živog zida, iako ste dostigli relativno dobar rezultat po anketama osobno imam osjećaj da vodstvo ne radi previše na infrastrukturi na terenu ili mi se to samo čini?
IP: Evo reći ću Vam primjer mene osobno ili kolege Bunjca prije nego li smo izabrani u Sabor. Nije nas bilo nigdje u javnosti. Kolega Sinčić prije nego je upao u Sabor isto je bio dosta cenzuriran samo su mu dali prostor kada je bila predsjednička kampanja. Što vam hoću reći, vi ne možete imati ljude koji su, slikovito rečeno, eksponirani, ljude koji su medijski prisutni, ljude koje će građani prepoznati ukoliko oni nisu izabrani na izborima. Znači, kako će se broj naših izabranih predstavnika s vremenom povećavati tako će i njihova vidljivost u javnosti rasti. Ta ideja da je moguće učiniti javno poznatim osobu koja nema funkciju koja bi joj dala taj potencijal je vrlo iluzorna i to je zapravo Sizifov posao. Logično je da ako mi dobijemo deset posto glasova i time u Sabor uđe dvadeset ljudi svakako će tada naša opcija biti daleko vidljivija i prepoznatljiva, a sada nas je prepoznatljivo samo troje, naravno, kada nas je samo troje u Saboru. Mi, recimo, u Zagrebu imamo pedeset članova koji su uvijek spremni za akciju, međutim njihova imena među prosječnim građanima Zagreba nisu poznata.
Kakav je Vaš stav oko prosvjeda u Vukovaru planiranog i najavljenog za 13. listopada?
IP: Ne znam tko stoji iza tog prosvjeda i ne mogu procijeniti njegove skrivene motive. Mogu vidjeti ono za što oni tvrde da im je cilj: da se DORH bavi više ratnim zločinima. Međutim mogu vam reći da je DORH jedna vrlo, vrlo korumpirana i netransparentna institucija i, zapravo, razumijem s te strane njihove frustracije i ogorčenje radom DORH-a. Ja se s te strane s njima slažem, ali eventualno postojanje političkih motiva, da li se tu kriju opet neka glodanja unutar HDZ-a, to ne mogu procijeniti.
I na kraju što bi bilo da se niste ispričali Robertu Ježiću?
IP: Odlično pitanje ste postavili. Postoje dva Ježića jedan je Robert drugi je Damir. Robert je vezan uz INA-u, DIOKI, Sanadera njemu se nisam ispričao jer nisam ništa rekao na njegov račun što on sam za sebe nije priznao, znate i sami koja je to priča o onih 5 miliona eura, međutim njegov sin Damir, njega sam neosnovano optužio za nešto i kada sam shvatio zapravo da je on bio kroz medije razvlačen samo na osnovu glasina i da nema nikakvih dokaza za to i da on ima čvrsti alibi, što mi je objasnio na sudu, tada sam se odlučio ispričati i na neki način nagoditi s njima. Rekao sam mu gle shvatio sam da sam pogriješio predlažem da se nagodimo oko nekog iznosa i da zapravo cjeli taj proces zaustavimo da on ne mora više razmišljati o tome kada će ići na sud i ja da idem na sud i dalje zapravo sam sa njim na neki način tom isprikom prekinuo jedan sukob da tako kažem, a da li sam mogao ostati s njim u sukobu, mogao sam i pitanje je kakvu bih ja imao korist a kakvu on. Jednostavno smo o tom rekli nema smisla i ja sam se ispričao i smatram da kada čovjek počini grešku da se treba ispričati, odnosno da je treba priznati. Problem nije kada čovjek napravi grešku, jer svakom od nas se desi da pogriješi to znate i vi sami, ali ključno je da čovjek prepozna svoju grešku, nauči nešto iz nje i da je zapravo u budućnosti ne ponavlja. S te strane sam i ja kroz taj spor nešto naučio.
M. Strižak / M. Gašljević
