Danas sam tužan

Autor: Marjan Gašljević Danas sam tužan. Tužan do suza. Suosjećam sa svim slobodoljubivim građanima Ukrajine nepravedno napadnutim agresorom vođenim patološkim, diktatorskim umom sakrivenim u silnom strahu duboko pod armiranim betonom. Suosjećam sa svim onim majkama koje će dočekivati sinove u kovčezima, sa svim onim vojnicima koji će se vraćati bez dijelova tijela i duše, sa …
Nastavite čitati Danas sam tužan

„Danas kada postajem pionir…“

Autor: Marjan Gašljević Kakav je to bio dan! I danas zadrhtim i naježim se niz leđa kada ga se prisjetim. Te noći nisam spavao. Čim sklopim oči vidim sebe s crvenom maramom oko vrata, plavom šajkačom na glavi a na njoj se kočoperi crvena, plastična petokraka, a ono k meni pristupa, nitko drugi do li, …
Nastavite čitati „Danas kada postajem pionir…“

Bauk čitanja

Autor: Marjan Gašljević Od ranog djetinjstva svojim unucima pričam priče. Vrijeme za pričanje priča obično je prije spavanja ali i u tijeku vožnje kada nekud putujemo. Svojevremeno sam mislio da će me „pustiti“ od pričanja priča kada nauče čitati. Koja zabluda. U usputnim razgovorima s drugim roditeljima, bakama i djedovima dok svoje malce čekamo pred …
Nastavite čitati Bauk čitanja

Dolazi li to proljeće u naš Mali gaj?

Autor: Marjan Gašljević Naš Mali gaj je najljepši mali gaj u bližoj i široj okolini. Sve je toliko savršeno i na svom mjestu da mnogi žarko žele živjeti u ovom savršenom skladu flore i faune. U našem Malom gaju trenutno je zima. Zima kao godišnje doba u kojem stanovnici Malog gaja uglavnom hiberniraju. Ono nešto …
Nastavite čitati Dolazi li to proljeće u naš Mali gaj?

Prodaja boze na Banovini

Autor: Marjan Gašljević Danas na godišnjicu razornog potresa koji je razrušio Banovinu mnogi su se sjatili u glavinjanje po banijskim gradovima i selima. Od mnogobrojnih novinara do samog vrha državne vlasti koji su o svemu mislili a najviše o tome da im se putovi ne ukrižaju a najmanje što je učinjeno i što je činiti …
Nastavite čitati Prodaja boze na Banovini

Dosta poslije

Autor: Marjan Gašljević Trideset je godina prošlo od početka Domovinskog rata. Tamo, u samim počecima negdje u svibnju, osjetio sam se pozvanim braniti Domovinu. Smatrao sam, posebno, da svojim vojničkim (časničkim) znanjima mogu pomoći mnogo što u organizaciji obrane, što u obuci dragovoljaca kojima je itekako bila potrebna. Tada sam imao 36 godina, mislim, potpuno zreo …
Nastavite čitati Dosta poslije