Zagrebačko kazalište mladih od 27. listopada ima novu uspješnicu. To je drama Huddersfield Uglješe Šajtinca u režiji Renea Medvešeka. Uglješa Šajtinac spada među najznačajnije suvremene srpske dramske pisce i za svoj rad je već više puta nagrađivan, između ostalih dobitnik je Nagrade „Biljana Jovanović“, Europske nagrade za književnost, Vitalove nagrade, Nagrade „Bora Stanković“ i Sterijine …
Nastavite čitati Kazališna preporuka – „Huddersfield“ u ZKM-u
Autor:Aleksandar Olujić
Jozo Nikolić “Groblje”
Jozo Nikolić GROBLJE Selo je bilo prazno i hladno poput napuštenog rodinog gnijezda u prosincu. Polugluhi starac mi je rekao da su svi seljani na groblju gdje se služi Služba božja. Gurnuo sam nogom trula hrastova vrata na grobljanskom ulazu i ona su muklo zaječala. Groblje je bilo preveliko za ovakvo malo selo. Uzelo …
Nastavite čitati Jozo Nikolić “Groblje”
Cent ans
Cent ans Sjećate li se Kolinda? Bez prestanka je kišilo nad Parizom toga dana, a Vi ste bili očarana i mi smo bili očarani i Macron je bio očaran i Donald… A tek Vladimir kad ste mu rekli da ga je Vaša kći dala lepo pozdravit. Njih dvoje se, naime, dobro znaju, skupa su gledali …
Nastavite čitati Cent ans
Idem, umirem… ja ne želim i više ne mogu biti u tvojim igrama
Autor: Lily Laum Pozvao si me da dođem po tebe na posao. Stižem i čekam u autu, sjedim zavaljena na sicu i gledam prema izlazu kad ćeš doći, klima radi, vruće je… Stiže tvoja poruka u tvom stilu, samo upitnik, ono dal` me ima, a ja u svom stilu odmah pišem i pišem i vidim …
Nastavite čitati Idem, umirem… ja ne želim i više ne mogu biti u tvojim igrama
Jozo Nikolić: “Most”
Jozo Nikolić MOST Most je prelazak i ne prelazak. Možete ga prijeći i ne prijeći. Možete doći dopola, možete se vratiti. Možete se na njemu odmoriti. Možete gledati rijeku. Most će prihvatiti svaku vašu odluku. On je sam sebi dovoljan. Obale su ionako oduvijek bile tu. Moj grad nema most. On je samo u mojim …
Nastavite čitati Jozo Nikolić: “Most”
Kraj u kom’ kuće umiru
By: A. Olujić / foto: Z. Turkulin Stoje same, izbrazdane i smežurane vremenom. Prazni pogledi polupanih okana i krezuba iskešena vrata. Tišina ih trnjem oblači. Iz slomljene kičme krovova bolna rebra strše, crna od godina, vjetrova, sunca, kiša… Davno je zamukao dječji plač, kikot djevojaka, topot nogu… Odavno se niti lavež ne čuje, ni jutarnji …
Nastavite čitati Kraj u kom’ kuće umiru