Autor: Marijan Jozić
Svaka zemlja ima svoje veselje, običaje i blagdane koje slavi s posebnom strašću i ponosom. Američki Dan zahvalnosti, hrvatsko kolinje, te proslava Svetog Nikole u Hrvatskoj i Nizozemskoj, primjeri su kako tradicija može oblikovati naše doživljaje, uspomene i identitet. U ovoj priči osvrnut ću se na razlike i sličnosti ovih običaja, vlastite doživljaje, ali i društvene kontroverze koje ih prate.
Dan zahvalnosti, ili Thanksgiving kako ga Amerikanci nazivaju, uz Dan nezavisnosti (4. srpnja), predstavlja najvažniji američki praznik. Tradicionalno, obitelji se okupljaju, putuje se tisućama kilometara, a na stolu je neizostavan puran. Ovaj običaj ima snažnu simboliku zajedništva i zahvalnosti, i često ga prate medijske slike predsjednika koji “poštedi” život jednog purana. Zanimljivo je kako se slične životinjske usporedbe koriste i kod nas, primjerice kada se nekoga usporedi sa zagorskim puranom, što se tiče težine, što može izazvati zabavne nesporazume u međunarodnom društvu.
Kada dođe jesen, u Hrvatskoj je kolinje poseban događaj. Moj otac je znao reći: “Nema većeg svetca ni u kalendaru kao što je klanje, majku li mu staru.” Klanje svinja nije samo običaj već i društveni događaj koji okuplja obitelj i susjede, a izvor je brojnih uspomena i priča. U ruralnim krajevima, kolinje je važniji od mnogih blagdana – to je pravi praznik hrane, druženja i rada.
Sveti Nikola je praznik koji se slavi i u Hrvatskoj i u Nizozemskoj, ali uz zanimljive razlike. U Hrvatskoj s Nikolom uvijek dolazi Krampus – zastrašujuća figura koja plaši djecu i simbolizira kaznu za neposlušne. Kao dijete, imao sam istinske traume od Krampusa, a te slike i osjećaji ostali su sa mnom do danas. Smatram da je Krampus previše negativan i možda bi ga trebalo izbaciti iz običaja.
U Nizozemskoj, Krampus je zamijenjen Crnim Petrom (Zwarte Piet), koji je simpatičan, voli djecu i dijeli im slatkiše i kolačiće. Ovaj lik je za mene bio veliko osvježenje – čak sam i sam ponekad stavio šminku i oblačio se kao Crni Pero, posjećujući djecu i starije osobe u domovima za stare i nemočne. Ovdje svi vole Crnog Peru, ali posljednjih godina pojavile su se kontroverze: neki tvrde da je Crni Pero rasistički simbol i rob Svetog Nikole, zbog čega sam prošle godine doživio neugodno iskustvo kada sam sliku u toj odori poslao američkim kolegama.
Blagdani i tradicije oblikuju nas, stvaraju uspomene i povezuju nas s obitelji i zajednicom. Kroz usporedbe američkih, hrvatskih i nizozemskih običaja, jasno je koliko su kulturološke razlike i sličnosti bogatstvo koje treba čuvati, ali i kritički promišljati. Bez obzira na kontroverze, najvažnije je da blagdani donose veselje, zajedništvo i priliku za stvaranje novih, pozitivnih uspomena.
Komentari