Osobna priča o svakodnevici, povijesti i izazovima života na polderu
Prije nekoliko dana moj prijatelj iz Zagreba postavio mi je zanimljivo pitanje: koliko je zapravo Nizozemske ispod morske razine? Odgovorio sam mu da je to otprilike jedna trećina zemlje. Na to se on našalio i rekao: „Nadam se da ti ne živiš u tom području.“
No, zapravo, baš tamo i živim – u kući koja se nalazi čak četiri metra ispod srednje razine Sjevernog mora.
Dnevni život ispod mora
Nedavno je bila velika plima – more je naraslo za tri metra iznad svoje prosječne razine, što znači da se moja kuća tada nalazila sedam metara ispod morske površine. Ipak, mi to ne osjetimo niti o tome razmišljamo. Na prvi pogled, život se odvija sasvim normalno, a rijetko tko od nas svakodnevno razmišlja koliko je „ispod vode“.
Zanimljivo je da postoji čak i jedna internetska stranica na kojoj se može unijeti poštanski broj kuće i odmah dobiti informacija koliko je metara kuća ispod razine mora.
Povijest borbe s morem
Ako pogledate karte Nizozemske od prije tristo godina i usporedite ih s današnjima, odmah je vidljivo koliko je vremena, truda i inovacija bilo potrebno da se tolika površina zemlje „otme“ moru. To nije bio jednostavan ni brz proces – čak se ni danas ne prestaje s tim radovima, ali nove izazove postavljaju ljubitelji prirode, ekolozi i razna udruženja za zaštitu ptica i ostalih životinja. Pogledajte sliku uz naslov.
Današnji izazovi: ekologija protiv novih poldera
U moderno vrijeme teško je pronaći lokaciju za izgradnju nove kuće jer se gotovo uvijek nađe grupa ljudi koja pokreće sudske sporove iz straha da će nestati neka vrsta ptice, krtica, vidra, lisica, vukova ili čak rijetko močvarno drvo. Dok se ti procesi ne završe, od gradnje nema ništa. Prije dvjesto godina toga nije bilo, ali tada nije bilo ni moderne tehnike, pa su stari Nizozemci sve te kanale i nasipe kopali – lopatama.
Kako nastaje polder
Princip stvaranja poldera zapravo je vrlo jednostavan, ali zahtijeva puno rada i upornosti. Prvo se ograđuje dio mora nasipom, zatim se paralelno napravi još jedan nasip, tako da između njih nastane kanal povezan s morem. Nakon toga voda iz ograđenog prostora ispumpava se, ostavljajući tzv. polder – novoosvojenu zemlju.
Poznati primjer je polder na kojem se danas nalazi Schiphol, amsterdamska zračna luka. Polder ima opseg od oko 70 kilometara, a voda je isušena prije 150 godina, ne vjetrenjačama nego s tri parna stroja. Jedan od tih parnih strojeva sačuvan je i najveći je parni stroj ikada konstruiran na svijetu.
Da bi se sva ta voda ispumpala, trebalo je čak tri godine neprekidnog pumpanja, a da se zemlja pretvori u plodno agrarno područje, trebalo je još dvadeset godina.
Život s morem i sigurnost
Danas živim upravo na takvom području. Često u šali Amerikancima kažem kako svi mi u kućama na tavanu držimo gumene čamce – ako more probije nasipe, možemo ja I moja golubica veslati do najbliže obale.
Ipak, područje pješčanih brana, tzv. dina, široko je četiri do pet kilometara, pa nije velika vjerojatnost da će more provaliti. Možda jedino ako Putin pošalje kakav dron i napravi rupu u nasipu – u tom slučaju bi nastala prava frka. Inače, nema opasnosti; običan čovjek čak ne može ni prepoznati koji je dio zemlje ispod, a koji iznad razine mora. Nema razloga za brigu.
Povezanost s plivanjem i svakodnevicom
Osim toga, svi u Nizozemskoj znamo plivati – čak i djeca koja idu u prvi razred osnovne škole moraju obavezno završiti školu plivanja. Tako se život ispod razine mora pretvara u svakodnevicu koja, unatoč povijesnim borbama s morem i današnjim izazovima, teče mirno i sigurno.
Ovo sad objašnjenje sljedeće tri priložene slike:
Slika 1 pokazuje kako je to izgledalo prije sto godina kad je u toj zgradi parni stroj pumpao vodu s poldera u kanal.
Slika 2 prikazuje tu istu zgradu danas. Tamo je sada muzej u kojem se može vidjeti najveći parni stroj na svijetu, koji, naravno, već dugo ne radi.
Slika 3 preuzeta je s Googlea i prikazuje polder na kojem se nalazi Schiphol – zračna luka Amsterdam s pet poletno-sletnih staza. Crvena crta ucrtana je na mjestu kanala koji su drevni Holanđani iskopali ručno (lopatama). Cijelo područje nalazi se oko pet metara ispod morske površine.
Zaokružio sam tri mjesta: Cruquius, Rijsenhout i Zwanenburg. Tamo su bili instalirani parni strojevi koji su tri godine pumpali vodu u kanal koji okružuje to područje. Pumpna stanica na slikama 1 i 2 nalazi se u mjestu Cruquius.
U današnje vrijeme sva voda koja dospije u polder tijekom kiše teče kanalima do električnih pumpnih stanica koje je ispumpavaju u kanal.
Na slici 3 ucrtao sam zvjezdicu na mjesto gdje je moja kuća. Ona je četiri metra ispod morske površine (mjereno 4. travnja 2020.).
Marijan Jozić
Komentari