Photo by Museums Victoria on Unsplash
Vanda Borelli
MEĐU 12
Stavljena sam na stranu
Sa svima vama, u neizvjesnosti.
Kao da postoje strane kada nevinost umire.
Kada cijeli svijet pali svijeće za umrle.
Kažu da na izvježbani razum ne djeluje ideologija.
Što više vrijeme prolazi shvaćam da ne znam što znači, kakve će implikacije nastupiti za moju djecu, za tvoju, za ljude u cijelosti, za našu humanost,
Biti među 12.
Gdje se taj prostor nalazi točno?
Gdje je crta nestajanja ljudskosti?
Gdje je granica osvete?
Nema to veze s mojim ili tvojim mišljenjem, nego s izlaženjem iz vlastitosti, lokaliteta, u izvanjsku perspektivu promatranja, u širokogrudni svijet empatije,
Gdje te čeka boli i patnje.
Miroljubive poruke nisu naivne. Kada bismo barem to uvijek vidjeli jasno. Stvarnost nije mitološka drama o borbi dobroga i zla.
Mir je svjesna odluka svakoga od nas.
Ne vidim dobar razlog zašto nekome smeta miroljubivost.
Kome ona šteti?
Želite li zaista da prestanemo vjerovati u mir?
Kako će onda svijet izgledati?
Ako nestane empatije, nestaje i razuma.
Slomljenih srca prihvaćamo izvanredno stanje.
Stvarnost nam sve više izmiče.
Zaboravljamo brže od zlatne ribice.
Nedostatak mržnje izaziva ljutnju, vrijeđa nas velike ljude.
Suosjećanje za dijete ponižava, jer je dijete s krive strane ulice.
Preglasni su strahovi da bi se čuli oni suhoga grla koji istrebljenje nisu zaslužili.
