Program Čitanje kazališta autora i voditelja Srđana Sandića u Zagrebačkom kazalištu mladih donosi novo izdanje posvećeno jednoj od najiščekivanijih drama aktualne kazališne sezone ACID/KISELINA Tene Štivičić, u režiji litavskog redatelja Antanasa Obcarskasa, u koprodukciji s Litavskim nacionalnim dramskim kazalištem iz Vilniusa.
Ovoga puta Sandić na razgovor u ZKM dovodi dvije iznimne gošće:
uglednu psihologinju prof. dr. sc. Lidiju Arambašić
i nagrađivanu spisateljicu Ivanu Bodrožić
Njihove će perspektive otvoriti dodatni sloj razumijevanja kompleksnog dramskog svijeta koji Štivičić ispisuje.
Drama ACID/KISELINA smještena je u prostor umjetničkog stvaranja – polje koje je istodobno intimno i javno, kreativno i izloženo, uzvišeno i duboko ranjivo.
Polazi od rečenice koja odzvanja kao aksiom javnog djelovanja:
„Neizbježno je. Kad se bavite javnim poslom život vam je stalno prepušten na milost i nemilost velikom, kolektivnom javnom mnijenju. (…) Obožavaju vas. Pa vas mrze.“
U središtu priče nalazi se proslavljeni koreograf Gabrijel, čija karijera i umjetnički sjaj dolaze pod znak pitanja kada snimanje dokumentarnog filma o njegovu radu otvori prostor za anonimna svjedočanstva o navodnoj okrutnosti prema suradnicima. Ono što je započelo kao slavljenje tridesetogodišnje karijere prerasta u uznemirujuće propitivanje cijelog sustava vrijednosti i praksi u umjetničkim kolektivima.
Štivičić vješto ispisuje dramu u kojoj se prepliću moć, etika, strah, ambicija i ranjivost, ostavljajući publiku u prostoru između subjektivne istine i javne percepcije.
Režija Antanasa Obcarskasa dodatno naglašava slojevitost teme, dovodeći gledatelje pred pitanje: gdje završava umjetnički integritet, a počinje moralna odgovornost?
Sandićeva tribina u ZKM-u otvorit će dijalog o svemu onome što drama pokreće – o granicama profesionalnog ponašanja, o mehanizmima moći, o emocionalnim posljedicama kreativnih procesa, ali i o našem društvenom refleksu da veličamo pa rušimo javne figure.
Uz Arambašić i Bodrožić, razgovor obećava biti živ i izazovan kao i sama predstava.
Čitanje kazališta nastavlja biti prostor promišljanja, rasprave i suočavanja – mjesto gdje umjetnost postaje povod za nužan društveni razgovor.
Komentari