Moderna tehnologija u automobilima donijela je brojne prednosti, ali i izazove s kojima se svakodnevno suočavaju vlasnici vozila, osobito oni čiji su automobili već prešli značajnu kilometražu i godine. U ovom tekstu dijelim vlastita iskustva s tehničkim pregledima i održavanjem dva starija automobila u Nizozemskoj, gdje je tehnički pregled obavezan svake godine za vozila starija od tri godine.
Auto moje golubice, Volvo, već se može svrstati u oldtimere – ima dvadeset godina i prešao je više od 300.000 kilometara. S druge strane, moj Mercedes je u relativno boljoj dobi, s dvanaest godina i 148.000 kilometara na brojčaniku. Oboje su prošli brojne tehničke preglede, ali s godinama dolazi i više izazova – osobito otkako su automobili postali „pametniji“.
Najveća promjena u održavanju automobila dogodila se prošle godine, kada su nakon tehničkog pregleda u Mercedes instalirali novi program u njegova računala. Sada je cijeli plan održavanja pohranjen u kompjuteru vozila. Taj kompjuter povezan je s GPS prijemnikom, od kojeg dobiva točno vrijeme, a kilometraža se automatski očitava. Sve te informacije šalju se u centralnu bazu podataka, a automobil zatim generira listu potrebnih pregleda i zamjena dijelova.
Ovaj napredak znači da više ne možemo ignorirati preporučene servise. Moj mehaničar iz Mercedesa nazvao me i rekao:
„Auto nam je rekao da je vrijeme za zamjenu svjećica, ulja, filtera, brisača, ulja za kočnice…”
I sve tako redom. Kad sam pitao koliko će me to koštati, spremio sam se na šok – 950 eura, rad i materijal. Uz to nude jednogodišnju garanciju i besplatno vučenje do servisa ako se nešto pokvari. Sve je to lijepo, ali pitam se što ako jednog dana auto jednostavno stane i „odluči“ da neće dalje dok ne zamijenim ulje ili svjećice? Sve je moguće s današnjim programiranjem.
Zanimljivo iskustvo imao sam i kad sam u Zagrebu unajmio Ford Pumu. Automobil je tri puta detektirao da sam na zavojitoj cesti prešao preko središnje crte i svaki put me upozorio. Nakon trećeg puta poručio mi je da mu se čini da sam umoran i da bih trebao stati i odmoriti se. U tom trenutku sam se iskreno zabrinuo da bi mogao sam preuzeti kontrolu nad vozilom i parkirati me negdje sa strane, odbijajući daljnju vožnju. Srećom, pronašao sam dugme za resetiranje, pa sam svaki treći put pritisnuo reset i nastavio vožnju. Tko god je vozio između Petrinje i Gline zna koliko ima krivina, pogotovo u Gorama – prava je umjetnost ne dotaknuti crtu!
Za razliku od mojih peripetija, moja golubica i njezin Volvo žive u skladnom suživotu. Ona nema nikakvih problema, što možda govori i o tome da odnos između vozača i automobila još uvijek može biti jednostavan i bez previše uplitanja tehnologije – barem dok auto to dopušta. Sve u svemu, digitalizacija automobila donijela je određenu sigurnost i predvidljivost, ali i više stresa i neizvjesnosti za vozače starijih automobila. Ponekad se čini da je automobil postao pametniji od vlasnika i da sam diktira uvjete vožnje i održavanja. Ipak, još uvijek postoji nostalgija za vremenima kada smo sami odlučivali kad ćemo promijeniti ulje ili otići na servis, bez da nam to naloži računalo.
Možda je vrijeme da ponovno zavolimo jednostavne, „neinteligentne“ automobile – dok nam to tehnologija još dopušta.
By Marijan Jozić
Komentari