Povijest, sjećanja i neobični putevi umjetnosti
Negdje šezdesetih godina prošlog stoljeća, u malom mjestu Topusko, živjela je učiteljica koju sam kao dijete poznavao pod imenom teta Marica iz Topuskog. Za mene je bila starica, gotovo devedeset godina, iako je moje sjećanje na nju maglovito jer sam tada bio mali dječak. Sjećam se tek da sam je zvao teta Marica, a njezino pravo ime zapravo nikad nisam saznao. Moja baka iz Gline posljednjih je godina njezina života brinula o njoj, a čak je i posljednju godinu prije smrti teta Marica provela kod nas. Nakon smrti sahranjena je u Topuskom, i vjerujem da bih još uvijek mogao pronaći njezin grob. Možda to jednom i učinim, kako bih barem saznao njezino pravo ime i odao joj počast.
Nestala kuća i dragocjeni predmeti
Teta Marica imala je kuću u Topuskom, ali ta kuća više ne postoji. Nakon njezine smrti, stvari iz kuće smo dovezli u Glinu, a kuću smo prodali. Među tim stvarima posebno mi je za oko zapela jedna slika (pogledajte naslov). Moja mama ju je malo očistila i objesila kod nas na zid, gdje je stajala godinama. Ta je slika ostala u našem domu sve do 2014. godine, kada je moj otac preminuo, a ja sam sliku preselio sa sobom u Nizozemsku. Nitko se posebno nije zanimao za tu sliku niti je pokušao otkriti njezinu povijest. Tako je stajala kod mene u garaži još od 2014. godine — pomalo zaboravljena, ali ne i izgubljena.
Novi život stare slike
Prošli tjedan, prilikom godišnjeg spremanja garaže uoči zime, ponovno sam naišao na tu staru sliku. Zapitao sam se vrijedi li nešto i odlučio napokon malo istražiti. U današnje vrijeme, zahvaljujući internetu i novim tehnologijama, moguće je saznati puno toga o predmetima iz prošlosti. Ubrzo sam pronašao adresu i e-mail američke tvrtke iz Indianapolisa koja u kolekciji ima slične slike, a na njima je bio sličan potpis slikara Glenn Bastian. Oni se bave otkupom i prodajom umjetnina, pa sam im poslao upit o slici za koju sam pretpostavio da ju je naslikao Glenn Bastian.
Nisam ni očekivao tako brzi odgovor, ali već nakon sat vremena javio mi se mladić po imenu Bryan iz Indianapolisa. On mi je potvrdio da je riječ o sceni s dina i da je gotovo sto posto siguran da je autor slike upravo Glenn Bastian. Rekao mi je kako bi ta slika, s obzirom na očuvanost, na dražbi mogla vrijediti barem tisuću dolara. Ipak, meni nije toliko važna materijalna vrijednost, koliko priča koja se veže uz sliku i njezino neobično putovanje.
Na internetu sam našao još jednu sliku na kojoj je isto to drvo a koju je Glenn isto naslikao:
Izgledalo mi je da se radi o istom drvetu negdje u dinama Francuske, Engleske ili možda čak Nizozemske. Međutim, na internetu piše da se radi o pješčanim dinama u američkoj saveznoj državi Indiani (Indiana Sand Dunes in Indiana Dunes State Park).
Povijest umjetnika i neobične veze
Istražujući dalje, doznao sam da je slikar Glenn Bastian izradio sliku 1920. godine. Zanimljivo je kako se upravo ta slika našla na zidu kuće tete Marice u Topuskom, daleko od mjesta na kojem je nastala. Bastian je tijekom Prvog svjetskog rata bio američki vojnik u Europi, gdje je obolio od tuberkuloze. Liječio se u Francuskoj i upravo tada je počeo slikati. Moja slika nastala je 1920. godine.
Glenn Bastian preminuo je 1966. godine, što je vjerojatno bila ista godina kada je umrla i teta Marica. Pogledajte kako su se sudbine i priče ispreplele: američki vojnik i slikar, starica iz Topuskog, baka iz Gline i ja, koji sam sliku prenio čak u Nizozemsku! Na kraju shvaćam da je priča oko slike daleko zanimljivija od njezine moguće tržišne vrijednosti. Ona je svjedok jednog vremena, života i sudbina koje su se spojile na neobičan način. A možda, kad se sljedeći put vratim u zavičaj, pronađem grob tete Marice iz Topuskog, saznam njezino pravo ime i zaokružim ovu priču o slici, učiteljici, baki i umjetniku čija je slika pronašla put do našeg doma i mojih sjećanja. Kako je ta slika dospjela do Topuskog, i u ruke tete Marice nikada se neće saznati.
By Marijan Jozić
Komentari