Autor: Aleksandar Olujić
Foto: cover albuma Čovjek kao ja, Jugoton 1970., autor fotografije: Z. Golob
Kad me u vreći s topovskom kuglom
spustite u bezdan, u vodu
nek ne nosi ulica moje ime
dajte ga nekom brodu
(Brod s mojim imenom)
Prije deset godina ovu je dolinu suza napustio Arsen. Napustio, velim, a ne umro ili preminuo ili skončao (ne želim spomenuti neki brutalniji izraz), jer umjetnici poput Arsena ne umiru. Oni žive vječno u srcima ne samo ljubitelja umjetnosti, već svih ljudi kojima su nesebično poklonili svoje najdublje osjećaje.
Ja pripadam generaciji (ili generacijama) koja je u Arsenovim pjesmama našla svoje vlastite suze i smijeh, bol i zanos, tugu i sreću. Pjevušeći Arsena bdjeli smo noćima, ljubili u tami, ispijali čaše vina, udvarali se, nadali… Naša se Ines posestrila s njegovom Ines i ostala jednako nezaboravna, neprežaljena…
Tvoj način gospođe i obrazi seljanke
Prostakušo i plemkinjo moja
A tvoje grudi, krevet
I moja soba obješena u zraku kao narandža
Kao narandžasta svjetiljka nad zelenom i modrom vodom Zagreba
I zauvijek naša.
Dodirni me ispod stola koljenom
Generacijo moja, ljubavnice
Žao mi je što nikada nisam imao njegov legendarni album Čovjek kao ja, za kojeg mnogi što se u glazbu više od mene razumiju tvrde da je vjerojatno naš najbolji glazbeni album uopće. Kasnije sam taj nedostatak kompenzirao kupivši Arsenal, koji se u polici smjestio odmah do Radinog antologijskog Ne daj se Ines. Na mojem će starom Trubaduru u mnogim noćima s tih ploča opetovano tiho pucketati Moderato i Ines, rame uz rame s Cohenovim Famous Blue Raincoat i The First Time Ever I Saw Your Face Roberte Flack.
Ja i supruga cijelu smo našu zbirku ploča odavno darovali jednom dragom mladiću.
A kud je otplovio Brod u boci nikad mi nije bilo jasno. Nema ga godinama, a Ispovijest mangupa se još uvijek osvrće za njim. Nadam se samo da je našao boljeg vlasnika od mene i da ga on(a) ne ostavlja dugo privezanog na polici.
Arsen je bio i ostao dio naših života. Neke je ponukao pisati, neke pjevati, a bogami neke i zaplesati tango – u Đevrskama.
Posljednji tango u Đevrskama
Nadiru ljepotice iz Piramatovaca
Pakovo Selo, Tromilja, Raslina
Svjetlosni efekti Lozovca
Mažoretke iz Ripišta
Otmica Skradinjanki
Pleše se posljednji tango
Očajnički plesni par iz Kistanja
Čista Mala, Danilo, Perković, Smrdelj
Stiže manekenka iz Ražina
Stiže manekenka sa Meteriza
Koja se presvlači u bunkeru
Pleše se posljednji tango u Đevrskama
Rupe, Dubravice, Konjevrate
Miss Bilica, miss Dubrave, miss Gaćeleza
Prva i zadnja pratilja iz Žitnića i Unešića
Nadiru naše male ljepotice, ako ih mater pušti
Pleše se, gospodo
Plešu članovi žirija iz Vodica
Članovi nadzornog odbora
Prvi glas Stankovaca
Prvi glas Prgometa
Očajni pjevač koji ima odličan rad nogu
Pleše se, pleše, gospodo
Na kraju kišnog lita
A onda susvita
