Vuco: zatečeno stanje, monografska izložba
Galerija Klovićevi dvori, 7. 5. – 29. 6. 2025.
Autorica izložbe: Jasmina Bavoljak
Kustosica izložbe: Anamarija Komesarović
Izbor radova i likovni postav: Jasmina Bavoljak i Branko Franceschi
Slijedom izložbi nazvanih moderni klasici, Galerija Klovićevi dvori 7. svibnja u 17.30 sati otvara monografsku izložbu jednog od najznačajnijih hrvatskih umjetnika 20. i 21. stoljeća, Mire Vuce.
Nakon dugog niza godina publici će se pokazati presjek cjelokupnog i višegodišnjeg stvaralaštva kipara prisutnog na sceni već više od pedeset godina, profesora Akademije likovnih umjetnosti i dobitnika nagrade HDLU-a za životno djelo 2016. godine.
Miro Vuco rođen je u 15. rujna 1941. Vojniću Sinjskom. 1967. diplomirao je na Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje 1969. završava i poslijediplomski studij. Od 1969.-1971. bio je suradnik Majstorske radionice Antuna Augustinčića.
„Nakon poslijediplomskog studija kiparstva i Majstorske radionice Antuna Augustinčića (1969 – 71.) s kiparima Stjepanom Gračanom, Brankom Bunićem i Ratkom Petrićem osnovao je 1970. Likovnu grupu Biafra. Novom su se figuracijom borili protiv društvenoga zla, uvriježenih estetskih normi i dominirajućeg apstraktnog idioma. Naziv ratom i glađu iscrpljene afričke države preuzeli su od napuštenog i devastiranog krila studentskog doma u centru Zagreba gdje su kao skvoteri živjeli, radili i izlagali. U protestu protiv svih autoriteta te osobito prema vlasti, grupa je zajedno izlagala do 1978. Vuco kasnije često spaja grafičke i slikarske elemente, a od 1980. radi reljefe u poliesteru u duhu figurativnoga enformela. Uz trajnu posvećenost socijalno-provokativnim temama Vuco je realizirao i brojne portretne javne spomenike (Tin Ujević, Zagreb; Ante Starčević, Osijek; Franjo Tuđman, Knin).“
Lada Bošnjak Velagić
„Umjesto trajnih materijala poput bronce, Vuco je preferirao nestandardne, često efemerne materijale poput poliestera. Ti materijali postaju ključni za razumijevanje karaktera ove izložbe. U kasnijim radovima, poput serije reljefa iz osamdesetih godina, očituje se pomak prema taktilnijem izrazu, koji se postupno razvija u slikarstvu.
Nakon raspada grupe Biafra kod Vuce se javljaju lakše teme. Izvodi grupe anđela pojačanih bojom ili postole u terakoti, te se u tom periodu ukazuje se kao kipar vica, šaljivih i duhovitih replika, krajnje osoban, autorefleksivan i meditativan.
Osim kiparstvom Miro Vuco se bavi i slikarstvom. Slike su ekspresivne, gustih i teških namaza, reljefne enformelne strukture. Paleta mu se proteže od crnih, tamnih i mračnih pastelnih premaza, do svijetlih i žarko crvenih boja koje zrače radošću – na ovoj izložbi, po prvi će puta biti predstavljene hrvatskoj publici.
Ovom izložbom zaokružuje se višedesetljetna umjetnička praksa Mire Vuce, koja je započela u razdoblju društvene nesigurnosti 1970-ih, a traje do današnjih dana, obilježenih drugačijim, ali podjednako izazovnim okolnostima. Vuco i dalje ostaje aktivan u promišljanju uloge umjetnosti u suvremenom kontekstu.“
GKD
