NOVA IZLOŽBA IZ CIKLUSA
Umjetnost ispred Umjetničkog paviljona
Ida Blažičko: Prostranstvo / Vastness
22.7.2022. – 4.9.2022.
Od petka, 22.7.2022. ispred Umjetničkog paviljona moći će se razgledati ambijentalno-tekstilna instalacija Prostranstvo renomirane hrvatske suvremene umjetnice Ide Blažičko. Riječ je o trećoj izložbi iz ovogodišnjeg ciklusa Umjetnost ispred Umjetničkog paviljona, koji se uspješno održava već drugu godinu za redom.
Nastavno na dosadašnje promišljanje i stvaranje autorice, rad Prostranstvo obuhvaća cijeli javni prostor ispred Umjetničkog paviljona u Zagrebu i transformira ga višedijelnim tekstilnim skulpturama monumentalnih dimenzija, nježno napetim u prostoru. Skulpture se poput prirodne oaze organično nadovezuju na Umjetnički paviljon, pritom stvarajući intimnu zonu – prostor kontemplacije.
Protežući se kroz živu jezgru javnog prostora, nježne i prozračne skulpture otporne na atmosferilije konstantno se mijenjaju potaknute vjetrom i svjetlosnim efektima. Na taj način stvaraju se različite zone, koje potiču na kretanje kroz prostor i omogućuju posjetiteljima istraživanje kiparskih formi. Jednostavne, čiste i prozračne skulpture predstavljaju kinetičke intervencije u prostoru i svojevrsni su modulatori okoline u koju se smiještaju. Ova umjetnička intervencija prodire u samo tkivo grada i oživljava gradski prostor.
Otvorenje izložbe održat će se u petak, 22.7.2022. u 19,00 h.
Autorica Ciklusa je Jasminka Poklečki Stošić, a kustosica izložbe je Aneta Barišić.
BIOGRAFIJA UMJETNICE
Ida Blažičko (1985., Zagreb) diplomirala je 2007. godine kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi red. prof. art. Stjepana Gračana. Na poslijediplomskom doktorskom studiju Kineske akademije umjetnosti u Hangzhou 2012. godine doktorirala je na temu „Održiva javna umjetnost: ponovno stvaranje urbanog okoliša“. Na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 2016. godine je doktorirala na temu „Biomimetika u službi umjetnosti“ pod mentorstvom red. prof. art. Slavomira Drinkovića. Od 2010. do danas predaje na Kineskoj akademiji umjetnosti u Hangzhou na Odsjeku umjetnosti u javnom prostoru i Odsjeku umjetničke instalacije u pejzažu. Godine 2016. izabrana je za umjetničku suradnicu na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, a 2019. za docenticu. Postavila je tri monumentalne skulpture od čelika u javnim prostorima – Kakva tišina – u pećinu ponire zrika cikada (San Vito al Tagliamento, Italija, 2017.), Vjetar II (Nacionalni park močvara Xixi, Hangzhou, 2012.) i Vjetar (Galerija Changfeng Visual Arts, Šangaj, 2011.). Od 2005. godine do danas priredila je 30 samostalnih izložbi, a sudjelovala je na više od 50 skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Za svoj rad dobila je brojne nagrade. Od 2014. godine članica je Upravnog odbora strukovne udruge Hrvatskog društva likovnih umjetnika (HDLU), a od 2019. dopredsjednica.
IZ KATALOGA IZLOŽBE:
Načelno indiferentan prema obilježjima okoliša, modernist Henry Moore ključnom simboličkom prostornom značajkom svojih skulptura postavljenih u vanjskom prostoru smatrao je mogućnost odmjeravanja s nebom, a ne s ljudima. Nebesko prostranstvo, stvarno ili zamišljeno, također je važna komponenta urbanih pejzaža konstituiranih doživljajnom snagom koje u tkivo grada, neovisno je li riječ o otvorenim ili zatvorenim javnim prostorima, unose ambijentalne skulpture Ide Blažičko.
U smislu ideje i materijalnog nagovještaja, prostranstvo u njezinim radovima sačinjeno je od transparentnosti monumentalnih razmjera, od zibanja vjetra, od refleksija svjetlosti, od boja i pokreta, od pjesničkih slika i zvučnih krajolika (soundscape), od proziranja, dodira pobuđenog slutnjom, od mijena koje uvjetuju međuprostore. Prostor u kojemu ovi radovi egzistiraju i prije materijalne realizacije jest procijep u predodžbi forme, odnosno u dualističkom konceptu susreta objekta i subjekta kao fiksiranih i stabilnih odrednica čija je pojava vezana isključivo za izvanjsku narav stvarnosti. Prostranstvo u Idinim radovima sačinjeno je od suodnosa; nije toliko forma koliko proces zahvaćanja, odnosno tijek oblikovanja i izvedba u smislu prostorno specifičnog događanja.
Od 2017. godine motiv latice profiliran je u prepoznatljivu autorsku značajku kroz niz varijabilnih, višedijelnih izložbenih kompozicija pod nazivom Blossoms. Izlagan je u Hrvatskoj, Belgiji i Francuskoj, potom kao varijacija osmišljena za 16. Međunarodnu izložbu arhitekture u Veneciji (2018.) povodom teme Freespace, a pod istim nazivom Slobodni prostor izložen je povodom ovogodišnjeg XIV. trijenala hrvatskog kiparstva u Glazbenom paviljonu na Zrinjevcu. Zahvaljujući skladnim terminskim koincidencijama, ova raskošna, lebdeća grimizna rozeta (rosette) duž istočnog kraka zagrebačke Zelene potkove stilski je i komunikacijski kontrapunkt instalaciji Prostranstvo osmišljenoj za vanjski prostor Umjetničkog paviljona. Oba rada sudjeluju u oblikovanju subjektivnog doživljaja zainteresiranih promatrača svakodnevnog urbanog žamora, u njihovim iskustvima konzumacije i odmora, u psihološkom osnaživanju ozračja umjetničke i zelene oaze na „turističkom pragu“ grada. Oba rada rekreiraju aktualitet okoliša, fakticitet pretvaraju u predjele mašte, te u oba slučaja uvažavaju povijesne vrijednosti arhitekture s kojom ostvaruju relaciju.
S obzirom na suvremene tendencije koje u konzumerističkoj kulturi favoriziraju estetizaciju urbanog konteksta i podupiru modu manufakturnog izvođenja interdisciplinarno osmišljenog total-dizajna i in situ instalacija, važno je naglasiti uronjenost Idinih lirskih domišljaja u umjetničku tradiciju i kristalizacije osebujnog prepleta zapadnjačkih i istočnjačkih estetskih aspiracija. Idini radovi svraćaju pozornost suvremenih flaneura k motivu latica koje pulsiraju i povijaju se nošene vjetrom i strujanjima prometa, u čemu trenutak zanesenosti iskri krhkom ljepotom koju opažamo u nestalnim fragmentima života. Monumentalnost efemernog simbolična je poruka kojom zrače prikazi cvijeća na mrtvim prirodama nizozemskih slikara 17. stoljeća, jednako kao i festivali trešnjinog cvijeta u Kini i Japanu. U duhu estetike okoliša, iluminirane i presijavajuće tekstilne forme Idinih skulptura daju nebu drugačiju vrijednost od one nedodirljivosti koju je u njemu vidio Henry Moore. Opna neba u njezinim radovima samo je završni sloj proziranja, ujedno granična linija razlikovanja između živog i neživog svijeta koji se razabire aktivnošću intuitivne navigacije između potaknute duševnosti i tupila užurbane trke za svakodnevnim zadatcima.
Jasmina Fučkan
