
Od utorka, 11. svibnja, na prostoru ispred Umjetničkog paviljona moći će se razgledati rad „Trupci“ Slavomira Drinkovića. To je druga izložba iz ciklusa „Umjetnost ispred Umjetničkog paviljona“ kojom Umjetnički paviljon u Zagrebu nastavlja održavati izložbe na otvorenom jer je zbog velikih oštećenja nastalih u potresu, u ožujku 2020., izložbeni prostor zatvoren za posjetitelje.
Izložbu će struci i javnosti biti predstavljena u utorak, 11.05.2021. u 12 sati ispred glavnog ulaza u Umjetnički paviljon gdje je skulptura i postavljena.
Na predstavljanju će sudjelovati:
- autorica Ciklusa – Jasminka Poklečki Stošić, ravnateljica Umjetničkog paviljona
- autor teksta u katalogu – Branko Franceschi, povjesničar umjetnosti
- obitelj umjetnika
Instalaciju će biti moguće pogledati do 11.07.2021. godine.
Posjetitelji se mole da pri dolasku poštuju epidemiološke mjere i preporuke Stožera.
Ciklus Umjetnost ispred Umjetničkog paviljona
Slavomir Drinković: 2016. – 2021. / Sjećanje…
11. 5. 2021. – 11. 7. 2021.
Sljedeća izložba u ciklusu Umjetnost ispred Umjetničkog paviljona posvećena je prisjećanju na renomiranog hrvatskog kipara Slavomira Drinkovića. Stoga u nastavku umjetničkog programa u vanjskom prostoru, osmišljenog s ciljem nastavljanja održavanja izlagačke tradicije Paviljona unatoč oštećenju izložbenog prostora, donosimo izložbu SLAVOMIR DRINKOVIĆ: 2016. – 2021. / Sjećanje…u povodu petogodišnjice kipareve smrti.
Krajem 2013. godine ravnateljica Umjetničkog paviljona, Jasminka Poklečki Stošić, pozvala je Slavomira Drinkovića da u nadolazećim godinama održi samostalnu izložbu u Paviljonu. Drinković je isprva prihvatio prijedlog i u koncept izložbe uvrstio i rad Trupci. Trebalo je to biti prvo, premijerno, predstavljanje ovog kiparevog seminalnog rada čija je inačica 2016. godine trajno postavljena na njegovom imanju u Jelsi na otoku Hvaru.
Nažalost, zbog bolesti autora izložba u Umjetničkom paviljonu nije realizirana, a Slavomir Drinković napustio nas je 2016. godine.
Sada upravo ciklusu Umjetnost ispred Umjetničkog paviljona možemo zahvaliti što ćemo u Zagrebu po prvi put imati priliku vidjeti ovaj Drinkovićev monumentalni rad.
Povjesničar umjetnosti Branko Franceschi u katalogu izložbe između ostaloga je napisao: „U nastojanju da nastavi s izložbenim programom, vodstvo Paviljona (koji iako oštećen recentnim potresima, izgledom ipak održava iluziju kompaktnog zdanja) nije moglo izabrati boljeg umjetnika. Drinković je poznat kao majstor u prikazu djelovanja tektonskih poremećaja koji napinju, razbijaju ili probijaju napetu površinu ili čvrstu puninu oblika. Ova usporedba s nedavnim potresima – koji su poremetili strukturu Paviljona i učinili ga nepodesnim za izložbe, ali i potaknuli ciklus izložbi monumentalne skulpture na njegovom prilazu – referira se na nepredvidive prirodne sile koje pokreću iste univerzalne zakonitosti kakve su studiozno promišljene i realizirane u Drinkovićevim skulpturama”.
Trupci su u suštini kocka prostora koju artikulira devet hrastovih trupaca postavljenih u guste trorede po tri trupca svaki. Riječ je o formaciji kakvu je po jednoobraznom intenzitetu unutrašnjih međuprostora mogao postaviti jedino umjetnik, nikako priroda.
Začudni učinak proizlazi upravo iz napetosti između organske prirode debala i strogo artificijelnog načina njihova tretiranja i organizacije.
Prva inačica ovog rada bila je postavljena u njemačkom gradu Drezdenu, 2013. godine, na izložbi Ostrale; potom u Jelsi 2016. godine u okviru izložbe Ješonska – izbor radova 1974. – 2016. i sada u Zagrebu kada se njime prisjećamo sjajnog kipara koji nas je prerano napustio. Riječ je o višeslojnom radu koji se može čitati i s aspekta umiranja, odlaska, propadanja, nestanka…stoga je ovaj rad danas, u vremenu pandemije, možda aktualniji nego ikada prije.
Slavomir Drinković, rođen 1951. u Jelsi na Hvaru, jedan je od najcjenjenijih hrvatskih kipara. Uz kiparstvo profesionalno se bavio i dizajnom interijera i namještaja te kazališnom scenografijom. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1977. u klasi Valerija Michielija nakon čega se specijalizirao za monumentalnu plastiku u Majstorskoj radionici Antuna Augustinčića i kasnije kod Ivana Sabolića. Na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu predavao je od 1995. do smrti 2016. i svojim pedagoškim radom formirao generacije budućih umjetnika. Održao je velik broj samostalnih izložbi te sudjelovao na brojnim grupnim. Mnoga njegova djela oplemenila su javni prostor u Hrvatskoj i inozemstvu. Preminuo je u Zagrebu 2016. godine.
Drinkovićevo stvaralaštvo u najvećoj je mjeri odredio kamen. Autorove forme odlikuje jednostavnost i univerzalna čitljivost, no one su istovremeno i izrazi njegove duboke posvećenosti regionalnom kontekstu. Kada se govori o Drinkovićevoj skulpturi često se ističe trenutak sraza odnosno artikuliranje djelovanja sila te pokretanje monumentalnog i inertnog kamenog volumena. No umjetnik se jednako vješto i s jednakom pažnjom posvećivao i drugim prirodnim materijalima kao što su drvo i zemlja.
Rad Slavomira Drinkovića – snažne tektoničnosti i nježne taktilnosti, istančane teksture i odmjerene strukture – kako ga je u katalogu izložbe iz Jelse opisao akademik Tonko Maroević, posjetitelji će moći pogledati ispred Umjetničkog paviljona do 11. srpnja 2021.