Autor: Aleksandar Olujić
Prije dosta godina, dok sam bio još dječarac, pročitao sam priču Hansa Christiana Andersena „Djevojčica sa šibicama“. Igrom sudbine, priču sam čitao jedne zime, ušuškan u toplini sobe dok su vani mraz i vlaga okivali gole grančice bijelim pokrovom. Možda je stoga priča o malenoj djevojčici koja se na Silvestrovo, sa svojim svjetlima, mirisima i okusima, gladna smrzava i umire na ulici na mene ostavila tako dubok utisak.
U mojem dječjem svijetu glad i maltretiranje bili su nepoznati. Ako bih nešto trebao, bio gladan, bolestan, umoran tu su bili roditelji. Njihove ruke donosile su slatki kakao u krevet, oblačile mi toplu jaknu kad bih išao van, stavljale poklone pod bor, grlile me i milovale.
Ni mojim dječjim prijateljima nije bilo ništa lošije. Svima nama su roditelji bili oslonci, a kuća oaza sigurnosti i topline. Doduše, znalo se dogoditi da su nam te iste roditeljske ruke što su toliko skrbile o nama „zaprašile koju“ po stražnjici, ali to su bile zaista rijetke prigode koje smo više nego zaslužili raznim nepodopštinama i koje su više vrijeđale naš dječji ponos nego što su stvarno boljele. Jedini izuzetak zbio se jednog ljeta kada se jedan naš pajdaš po najvećoj vrućini pojavio u dugim hlačama. Netko je rekao da ga je njegov otac išibao radi nečega što je napravio pa on nosi duge hlače kako se ne bi vidjele masnice po nogama.
Ovaj događaj, za koji ne znam je li se stvarno odigrao ili ne jer mi nikada nismo vidjeli masnice na njegovim nogama a on nikada nije govorio niti smo ga mi pitali o tome, utisnuo mi se u sjećanje kao nešto jako ružno. Poslije toga sam prema tome dječaku osjećao mješavinu suosjećanja zbog batina koje je „popio“ i neku vrstu priznanja radi načina na koji je sve istrpio.
S vremenom je sjećanje na taj događaj izblijedilo, a mojeg druga su vjetrovi života odnijeli putevima koji se ne križaju često s mojima. Rijetko se sjetim svega. Ali, dođu ponekad takvi dani i onda opet dijete u meni postavlja pitanja:
Zašto mu je njegov tata to napravio?
Zašto je onu curicu njen otac istjerao po zimi na ulicu da prodaje šibice?
Zašto je Nikoll morala umrijeti?
