Drage moje dame. Danas je dan posvećen vama, 8. mart ili Dan žena.
Zašto treba obilježavati ovaj dan? U prvom redu u spomen na sve žene koje su u prošlosti ustale boreći se da društvo konačno prizna sve žene kao osobe s jednakim pravima kao i muškarci, za sve one koje su unatoč preprekama otvarale zatvorena vrata prava na obrazovanje, glasačkih prava, prava na rad i prava da za isti rad budete isto plaćene, prava da posjeduju nekretnine, bankovne račune i da samostalno raspolažu njima. U spomen na sve žene od prapovijesti do danas koje su svoje živote posvetile tome da nama svima bude bolje. Zbog svih vas koje danas šećete ovom plavom planetom i onih koje će tek doći.
Ovaj dan nipošto nije neki komunistički praznik kao što su ga često znali etiketirati, iako su ga svi komunistički režimi proglasili državnim praznikom. Korijeni i razlozi za njegovu proslavu su puno dublji. Rođeni su u radničkom pokretu u SAD-u gdje su još 1857. u New Yorku žene zaposlene u tekstilnoj industriji protestirale protiv neljudskih uvjeta rada baš na ovaj dan. Osim toga, prvi je Dan žena proslavljen 28. veljače 1909. također u SAD-u.
Mada je u proteklih više od sto godina puno toga napravljeno, borba za ravnopravnost žena nije na žalost gotova priča. Duboko su ukorijenjena neka shvaćanja po kojima ženama pripada drugo mjesto, nekakav zapećak iz kojega mogu kutriti dok muške glave vode ozbiljne, važne, “muške” razgovore. Svejedno je bio to nekakav parlament, domaće ognjište ili sala za sastanke neke firme.
Baš zato je ovaj dan tako bitan, da nas sve podsjeti što ste sve prošle i na to da je pred vama još dugačak put do cilja, istinske ravnopravnosti svih ljudi.
Jednoj ženi danas upućujem posebnu misao – Olympe de Gouges, ženi koja je 1891. godine napisala Deklaraciju o pravima žene i građanke kao svoj odgovor na Deklaraciju o pravima čovjeka i građanina prema kojoj su prava i privilegije izboreni Francuskom revolucijom bili rezervirani samo za muškarce. “Žena ima pravo izaći na stratište. Onda joj isto tako mora biti dano pravo da izađe za govornicu”, napisala je. Nazvala je novi režim tiranijom i zahtijevala je od Narodne skupštine da donese novi Ustav zato što je onaj koji su usvojili zbog toga što ne zastupa prava žena ilegalan i ništetan. Jakobinci su je optužili da je rojalistica i osudili na smrt giljotinom. Svojim sucima je rekla: “Zar ne stoji u članku 11 Ustava da su sloboda govora i sloboda tiska najdragocjenije dobro čovjeka?”
Drage moje, sretan vam 8. mart!
Aleksandar Olujić
