‘Zagreb, grad umjetnica’ – izložba posvećena isključivo umjetnicama u Umjetničkom paviljonu

Autor: Aleksandar Olujić

U Umjetničkom paviljonu u Zagrebu otvorena je izložba „Zagreb, grad umjetnica“. Prva je to izložba, od samostalnosti Hrvatske, posvećena isključivo umjetnicama, a obuhvaća ukupno 73 rada s područja slikarstva, kiparstva, video performansa, zvučnih i video instalacija najznačajnijih hrvatskih umjetnica u periodu od kraja 19. stoljeća do danas.

Iako se volimo dičiti svojom kulturom i umjetnošću, kad je riječ o njihovim autorima često se dešava da umjetnice, žene, ostaju po strani, zaboravljene i  preskočene, bez obzira na njihov utjecaj i doprinos. Naravno da se spominju znamenite žene iz povijesti i života grada i zemlje, dižu se i spomenici, ali, ruku na srce, to su više izuzeci koji potvrđuju pravilo.

Ako pogledamo unatrag, u Europi je sve do kraja 19. stoljeća prevladavalo mišljenje (muško naravno) da su žene intelektualno inferiorne, dok se na njihovo bavljenje umjetnošću gledalo kao na hobi plemkinja i žena iz slojeva višeg građanstva, a ne kao ozbiljnu umjetnost. U školama koje su obučavale djevojke u slikarstvu, kao što je bila bečka Kunstgewerbwschule, uglavnom ih usmjeravaju ka primjenjenoj umjetnosti i slikanju “nižih” slikarskih žanrova poput akvarela, slikanja na svili, pejzaža, mrtve prirode te portreta kao gornje granice njihovih mogućnosti. U obrazovanju im nije bilo dozvoljeno pohađati tečaj crtanja po modelu (akta) jer se to smatralo nemoralnim, čime im je uskraćen jedan od temeljnih dijelova izobrazbe. Time im je bilo onemogućeno slikanje mitoloških pa i religijskih scena.

Stanovišta su se vrlo sporo mijenjala, te je i u razdoblju između dva rata još bilo škola koje uopće nisu primale žene, a čak i u školama koje su promicale nove pristupe i bile u to vrijeme (i danas su) simbol naprednih shvaćanja, žene su bile isključene iz nekih područja. Tako je na pr. Walter Gropius, osnivač Bauhausa, smatrao kako za žene nisu „teža“ i tjelesno zahtjevnija područja rada kao što je bavljenje skulpturama ili rad s metalom i drvom. Tek nakon svršetka II. svjetskog rata situacija se polako mijenja, pogotovo poslije jačanja feminističkog pokreta.

Nasta Rojc ‘Autoportret u lovačkom odijelu’, 1912., ulje na platnu, foto: izvor Umjetnički paviljon

Situacija u Hrvatskoj nije se bitno razlikovala od one u Europi. Ali za razliku od brojnih europskih ustanova zagrebačka je likovna akademija (Privremena viša škola za umjetnost i umjetni obrt osnovana 1907. godine) već u prvoj generaciji omogućila upis studenticama. No, mogućnost školovanja je jedno, a aktivno, odnosno profesionalno, bavljenje likovnom umjetnošću je nešto sasvim drugo. Srećom po umjetnost, usprkos klipovima koji su im bacani pod noge žene se nisu dale obeshrabriti i mnoge od njih postigle su zapažene uspjehe.

Ova izložba posvećena je hrvatskim umjetnicama koje su ostavile neizbrisiv trag u povijesti likovne umjetnosti u Zagrebu i na cjelokupnoj hrvatskoj umjetničkoj sceni, ali istom se „želi obuhvatiti društveni kontekst položaja žena u 21. stoljeću – od općenitog položaja, primjerice u poslovnom svijetu, do činjenice kako su žene svakodnevno izložene nasilju i agresiji od strane muškaraca, kao i pokušati utvrditi kakav je položaj umjetnica u Hrvatskoj 2020. godine. Želja autora izložbe je kroz popratne panel diskusije dodatno osvijestiti javnost o sveukupnom položaj žena u Hrvatskoj (ali i šire) te propitati što mi kao zajednica i kao pojedinci možemo učiniti po tom pitanju“, kako stoji u najavi izložbe.

Goranka Vrus Murtić Narančasto u trajanju’, akrilik na platnu, foto: izvor Umjetnički paviljon

Izložba je podijeljena na tri cjeline: prva obuhvaća djela generacija umjetnica koje su djelovale do II. svjetskog rata; druga cjelina prikazuje djela onih koje su s izložbenom aktivnošću započele nakon II. svjetskog rata te glavninu svojih opusa ostvarile u narednim desetljećima; a treća cjelina obuhvaća generacije koje su na scenu stupile početkom sedamdesetih godina i kasnije te većinom djeluju i danas. Prikazani su radovi: Anke Basstal, Slave Raškaj, Line Crnčić Virant, Naste Rojc, Mile Wod, Sonje Kovačić-Tajčević, Anke Krizmanić, Vere Nikolić Podrinske, Zdenke Ostović Pexidr Srića, Nevenke Đorđević, Ksenije Kantoci, Marte Ehrlich, Mile Kumbatović, Melite Bošnjak, Mirande Morić, Milene Lah, Vere Josipović, Vesne Sokolić, Borke Avramove, Vere Fischer, Vere Dajht Kralj, Tonke Petrić, Biserke Baretić, Marije Ujević, Ljerke Šibenik, Goranke Vrus Murtić, Nives Kavurić Kurtović, Zdenke Pozaić, Edite Schubert, Marijane Muljević, Sanje Iveković, Jadranke Fatur, Nevenke Arbanas, Vesne Popržan, Brede Beban, Nine Ivančić, Zvjezdane Fio, Dubravke Rakoci, Vlaste Delimar, Vesne Pokas, Kate Mijatović, Amele Frankl, Ksenije Turčić, Mirjane Vodopije, Vlaste Žanić, Kristine Leko, Božene Končić Badurina, Magdalene Pederin, Nike Radić, Ivane Franke, Martine Mezak, Ane Hušman i Andreje Kulunčić s kolektivom ISTE.

Marija Ujevic ‘Odbjegla iz raja’, oko 2014., bronca, foto: izvor Umjetnički paviljon

Autorice stručne koncepcije izložbe su dr. sc. Ljerka Dulibić, Iva Radmila Janković, viša kustosica MSU-a u Zagrebu i dr. sc. Ivana Mance, a idejna autorica izložbe je ravnateljica Umjetničkog paviljona, Jasminka Poklečki Stošić, dok je autorica prostorne koncepcije i likovnog postava izložbe arhitektica Morana Vlahović.

Izložba “Zagreb, grad umjetnica” otvorena je do 12. travnja.