Đutko ‘Slušaj Mala’- album o ljubavi u energičnijoj chillaži

Autor: Ivor Kruljac

Od proslavljenog Svemirka, alternativna zvijer Đutko (koji se već prošle godine predstavio s tri singla u svom novom izdanju), izdao je album Slušaj mala sa svojim novim bendom Plodovi Zemlje u produkciji  etikete Više-manje zauvijek. Album sa devet pjesama se lagano mic po mic u trenutku pisanja ovog članka objavljuje na youtubeu, ali je kompletno dostupan na Bandcampu. (https://djutko.bandcamp.com/album/slu-aj-mala).

Uz Plodove Zemlje (koje čine Vjeran Šunjić  na gitari, Borna Jambrošić  s basom te Laura Tandarić  bubnjevima i vokalom), miks albuma potpisuje Bojan Bojko iz Svemirka, s gostovanjem  nekolicine  glazbenih kolega (Mia Reba, Leo Beslać i Marin Tandara, da spomenemo neke).

U prvotnom, inovativnom naumu turbo popa, ekipa je (valjda kad se usuglasila oko Plodova Zemlje za ime benda), odlučila eksperimentirati i sa konceptima agro i etno popa. Koliko su te kategorije stvarne, a koliko, kako bi neki zajedljivi kritičari indie glazbe samo ustvrdili da se radi o nepotrebnoj jezičnoj ekstravaganzi, stvar je rječnika. Kako god to želio klasificirat bilo sami bend bilo slušatelji, albumu se mora odati počast na konzistentnosti.

Tri singla od prošle godine (Karate, Prekasno i Terase) pokazala su nam esenciju novog Đutkovog projekta. Ljubavni tekstovi na melodijama opuštajuće melankolije ljetnog džira. Iz te melankolije na prvu malo odskače uvod uvodne pjesme Slušaj mala, jer kad se Đutko zadere „SLUŠAJ MALAAA!“ popraćena kratkom bubnjažom stvarno sam na sekundu očekivao da će to bit jedna od onih pjesama žešćeg rockerskog štiha na kojeg se možete derati „OOOO“ i skakati s frendom u klubu. Međutim, umjesto energičnog trzanja elektronike stvari se brzo vraćaju u chill varijantu iako sa vrlo solidnom dozom energije. Ta energičnost je prisutna u aranžmanima svih pjesama, što je čini generalno malo poletnijom od Svemirka. Poput ravnoteže na tankom kablu iznad kanjona dubokog  pet kilometara, album sjajno balansira kako ne bi prevagnuo ni na jednu stranu – ni na kroničan chill u kojem možete samo sjediti kao biljka, kao ni na toliku energičnost da divljate kao manijaci. Umjesto toga, lako je zamisliti lagani ples sa nekom curom s kojom ćete imati malo više sreće nego protagonist pjesama  ili samo lagano kimanje glavom i koljenima dok sa šanka (ili čak s terase)  gledate na drugu stranu objekta kako djevojka pleše „kao svila na vjetru“  (a možda vas i pozove nježnim glasom da joj se pridružite, tko zna). U svakom slučaju, slušatelj će najbolje slušanjem sam ustanoviti koliko mu se sviđa ovakva svirka, ali sve u svemu, bend je, čini se, stvorio si dobar potencijal da privuče i energičnije i manje energičnije fanove.

Što se tiče samih stihova, napisani su jednostavno, ali efikasno i lijepo. Utisak ostavlja romantičnost, kudikamo jadanje (Ja bih htio/Biti s tobom/Sada,A ne sam. Daj mi samo/ Jednu priliku/I pokazat ću ti Zvijezde sve), ali koje, bar većinu vremena ne prelazi u neko nedostojanstveno cviljenje i očajavanje (dapače, album potiče da se nastavi dalje, ali da ne odam cijelu poantu, poslušajte od početka do kraja). Tom izbjegavanju patetike pomaže i sami stil pjevanja te zafrkantski ton koji se u njemu osjeti. Ima album i nešto dobre šale, što super pokazuje pjesma karate (Ja sam polu čovjek/polu životinja/Kad se ne bavim/S onim što najbolje znam./ Da bar znam karate,/Pa da svi tvoji momci pate/ Da bar znam karate,/Da se branim tvoga tate).  Ipak, ljubavni tekstovi o neuspjelim ljubavima i traženju iste, podrazumijeva oduševljenje ako inače volite ljubavne stvari. Ako ne, možda vam ovo dođe kao ugodno iznenađenje i osvježenje (opet primarno zbog glazbene pratnje), ali nema baš puno argumenata koji bi podebljali tu tvrdnju, To je, eto, tek jedna mogućnost promišljeno odrađenog novog albuma koji itekako ima šansu ostati zabilježen u analima domaće alternativne scene.