
Autor: Marjan Gašljević
Predsjednička kampanja u Hrvatskoj uzela je maha zahvaljujući prvenstveno upiranju medija da izvuku „nešto“ što će privući čitatelje i gledatelje baš na njihov medij, a s tim im i pripuniti novčanik. Da odmah budem iskren i jasan, vlasnici medijskih kuća su pragmatični ljudi i njih zanima samo profit, a iz toga proizilazi zaključak da se kroz medije mogu prodati svakojake priče često i uglavnom temeljenih na onih deset osnovnih principa Noama Chomsky-og o manipulaciji masom. Iza priča koje nam nude kandidati koji su ušli u utrku za predsjednički mandat stoje, uglavnom, timovi komunikacijskih stručnjaka koji profesionalno pragmatično odrađuju i kreiraju priču koju će njihovi kandidati ponuditi na udici izbora. Stoga, bar u dosadašnjem dijelu kampanje, u principu potencijalni glasači nisu čuli ništa ozbiljno od kandidata čije su se priče uvelike svele na neke osobne obračune kad-kad neprimjerene čak i za birtiju. Spin majstori u pojedinim timovima ne samo da traže „dlaku u jajetu“ CV-ija protivkandidata već, čak i više i uspješnije, izvrču ono što je netko od protivkandidata izrekao do te mjere da na dobronamjernog gledatelja ili čitatelja tako kreiranu informacija izaziva upravo suprotan zaključak od stvarne poruke koja je poslana. Naravno, isključivo je pravo medija da prenesu informaciju što ne znači da će ona biti prenijeta u cjelosti a takova će potaknuti mišljanje i stav koji je, vjerojatno, uredno plaćen iz suprotnog tabora.
Jedino rješenje za prosječnog hrvatskog glasača je kritičko promišljanje o svakoj informaciji. Na žalost svjetska istraživanja pokazuju da je kritičko mišljenje u Hrvatskoj na dosta niskoj razini. Što je, u stvari, kritičko mišljanje?
Kritičko mišljenje je sposobnost razmišljanja o temi na način da se odvojimo od vlastitog mišljenja i predrasuda o njemu kako bi smo uz pomoć logike došli do rješenja i saznanja u što trebamo vjerovati. Ljude koji su sposobni kritički razmišljati kroz život vode iskustva, znanje i zapažanja. Osobe s razvijenim kritičkim mišljenjem neće odbijati tuđe ideje ili vlastite u koje nisu na prvu sigurni. Stoga otvorite se prema novim izvorima informacija jer što različitije informacije primali time će te imati više izvora koji će vam pomoći u prosuđivanju.
U trenutačnoj predsjedničkoj kampanji mediji su izdvojili troje kandidata o kojima intenzivno izvještavaju na uštrb ostalih 8. Na žalost u tim medijskim pričama nema gotovo ništa iz čega bi pratitelj mogao ocijeniti da se radi o natjecanju za funkciju Predsjednika Republike Hrvatske. Umjesto programa za mandatno razdoblje temeljenog na ustavnim ovlastima Predsjednika nama se podturaju „priče i davnina“. Uglavnom šuplja podjebavanja i trećerazredni tračevi tako da je teško za povjerovati da iz želje za osvajanjem mandata nema nešto što bi glasača moglo zanimati ali i činjenicu da, bar oni koji su politiku itekako živjeli, ne žele kazati nešto što politički zbilja „drži“. Pitam se da li je to do kandidata ili do medija?
Da u „priči“ nešto ne „drži“ daje naslutiti intenzivno upiranje medija na prokazivanje podjele na desnom političkom polju gdje svoje mjesto i birače traže dvoje kandidata od rečenih troje. Aktualna predsjednica Kolinda Grabar Kitarović kao kandidatkinja Hrvatske Demokratske Zajednice i kandidat MOST-a Miroslav Škoro poznati hrvatski glazbenik. Treći kandidat iz favoriziranog trojca Zoran Milanović kao kandidat SDP-a čumi u sjeni dvoje desnih kandidata čekajući rasplet koji, po nekima, može imati i itekako katastrofične političke posljedice.
Dosadašnja iskustva predsjedničkih izbora pokazuju da su ovi izbori gdje je cijela Zemlja jedna izborna jedinica itekako nepredvidivi i sva nagađanja a posebno ankete mogu nas usmjeriti itekako u pogrešnom smjeru.
Intenzivno uključivanja Predsjednika HDZ-a i aktualnog premijera Plenkovića u kampanju na neki je način posljedica pokazatelja da bi Miroslav Škoro mogao ugroziti „njegovu“ kandidatkinju Kolindu Grabar Kitarović ali i sve češće njegovo prozivanje upravo s pozornica Škorine kampanje.
Da je Škoro lice s kojim će se pokušati okupiti desna politička scena postaje sve više jasno. U kojoj mjeri će to okupljanje privuči i glasače te članstvo Hrvatske Demokratske Zajednice preostaje tek vidjeti i ako, mislim, da će dosta glasača iz tog „bazena“ krenuti u tom smjeru ponukani politikama koje spočitavaju Plenkoviću mnoge stvari. Od „čvrste“ koalicije s, za taj milje, „omrženim“ Pupavcem, do liberalizacije Stranke te trudu na davanju Hrvatskoj prepozatljivog Europskog lica kao uvažene članice velike EU obitelji. Plenkoviću se spočitava i politika u kojoj je Hrvatske nastala na antifašizmu i provodi politike negiranja fašizma kao i svekolike oblike djelovanja prema bilo kojoj vrsti, posebno, nacionalne isključivosti. Kolinda Grabar Kitarović je ovdje, dakle, „kriva“ što je i sama dio te politike.
Osobno me je uvijek i oduvijek čudilo kako često na vodeće funkcije, govorim o Hrvatskoj Demokratskoj Zajednici, pronalaze likove neke čudne provincijencije. Kako su se, odjednom, ti neki likovi pretvorili u skoro pa patološke lopove, prevarante i muvatore kao da u bazenu Zajednice nije bilo i nema poštenih i normalnih članova sposobnih za obnašanje funkcija gdje će djelovati isključivo na dobrobiti zajednice.
Čudi me i sada što se čudimo mogućnosti da dio članstva okrene leđa kandidatu svoje stranke u korist nekog drugog. Zaboravili smo sve ovo vrijeme svoje članove. Vrijedne, radišne, poštene i iskrene. Neću kazati da se s tim epitetima ne mogu okititi, i ako teško, i oni koji su pohrlili u Hrvatsku Demokratsku Zajednicu nakon raspada njihovih strančica i propasti njihovih političkih ambicija da bi, često i nažalost, svojom lažnom slatkorječivošću i krivokletstvom ušapili po koju funkciju. Stari narod ima običaj reći „tko jednom prevari, uvijek će“. Da li su ovi izbori trenutak osvete loše kadrovske selekcije prvenstveno Hrvatskoj Demokratskoj Zajednici ostaje vidjeti i ako možemo slutiti da se radi upravo o tome jer, na koncu, Miroslav Škoro dugogodišnji je član i dužnosnik Hrvatske Demokratske Zajednice.
Da će izbori promijeniti dosta toga na hrvatskoj političkoj sceni i u samoj Hrvatskoj, sigurno hoće, i ako, za prosječnog građanina malo, ipak su nakon dugo vremena jako važni stoga je i potrebno kritičko promišljanje prije nego poklonimo svoju vjeru nekom od kandidata.