Na Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama 25.11.2019. u Kulturnom centru Dubrava održan je poetsko-glazbeni program. Tu večer je Žena bila ono što i jeste, roditeljica, Zemlja, Sunce, mir, osmijeh. Tu večer je bila tamo gdje zaslužuje biti, na svijetlu. Izvučena iz mračnih pogrda iz nasilničkih šala, iz prijetećeg mobinga prestala je šutjeti.
Eh, kada bi bar stvarnost, bit ću skromna, u nekom malom postotku kroz budućnost zaustavila potlačenost i ove strahotne statistike i kada bi sve mi bile hrabre i jake, i kada bi bile zajedno i jedinstvene bez brušenja jezika misleći samo na sebe, moglo bi se i uspjeti. Nada postoji sve dok vjerujemo u dobro.
Sinoć su, na samom početku, dvanaest pjesnikinja (Ivanka Blažević Kiš, Mirela Grgić Bagarić, Katarna Pahljina, Marijana Kunjas, Ljiljana Grgić, Kristina Kudelić, Emanuella Zubović, Vlatka Bošnjak, Radenka Skorupica, Božica Drakulić, Ružica Kišur Črlenec i Sandra Rubić) u bijelim majicama sa flasterom na ustima izašle na scenu te skidajući s usana taj okov, jedna po jedna progovarale, te na taj način započele program recitalom „Dragi tata“.
Sami scenu je krasila poklonjena slika sjajne slikarice Rikarde Matić, koja je također bila žrtva nasilja te je jedno vrijeme provela u skloništu za žene, a slika nosi naslov ” Razbijeni snovi”.
Uz uvodne govore na samom početku smo pozdravili i drage ljude koji su se odazvali i bili prisutni na programu. Jedan od njih je i čovjek koji nam je omogućio da iz godine u godinu rastemo u ovom projektu, ravnatelj Narodnoga sveučilišta Dubrava Željko Šturlić. Svojim prisustvom podršku je dao i Ivan Rašić, brigadir i potpredsjednik Domovinskog zbora Stranke rada i solidarnosti. Veliku zahvalnost dajemo i predsjednici Socijaldemokratskog foruma žena SDP-a Hrvatske gđi Maji Sporiš koja je podržala ovaj projekat. Također se zahvaljujem i saborskom zastupniku Goranu Aleksiću i njegovoj Vlasti koji se priključili kao naši prijatelji.
Ono što sam naglasila u pozdravnom govoru je velika istina. Protokoli mnogih institucija su me zvali i pitali hoće li biti netko od gradskih ili državnih dužnosnika. Svima sam isto odgovorila „ Samo ste vi pozvani!“ I naravno rijetkima je zapravo cilj pojaviti se radi podrške. Većina to radi zbog viđenja i medijske eksponiranosti. To me rastuži, ali s druge strane osmjehne jer sinoć su bili točno oni ljudi koji su trebali biti. Dvorana je bila premala.
Naši posebni gosti koji su se kratko ali jasno obratili prisutnima su predsjednik DHK-a profesor Đuro Vidmarović, članica Povjerenstva za zaštitu nasilja u obitelji Ana Tomašković, predsjednica Centra za provedbu integracije Roma u EU Ana Dalipovski, predsjednica Udruge Dobra Volja Marijana Ćorluka Matešić, članica Sigurne kuće Sambor-Caritasa Zagrebačke nadbiskupije Klaudija Kovač, u ime žrtava nasilja potresan govor je održala draga kolegica Zorica Krističević, sociolog, kolumnista i sjajan predavač Bruno Šimleša te na samom kraju ispred Ureda Gradonačelnika Grada Zagreba, koji nam je dao pokroviteljstvo, draga i sjajna žena, magistra sociologije Iva Prpić.
Nakon njih je plesnim korakom Paula Puđak prikazala dio života žene koja se bori i na kraju pobjeđuje.
Sjajno interpretirano poezijom i pozdravnim govorima su nas izuzetno obogatili dragi književnik Enes Kišević te poznati nam glumac Goran Grgić.
Ovu večer žene pjesnikinje nisu nastupale sa svojom poezijom. Još jednom su se pojavile tri pjesnikinje (Ranka Ferček, Laura Klapka i Katica Tomek) u recitalu istinite priče Kanal Spasa, naše Ivanke Mamić.
Devet muškaraca, pjesnika (Miroslav Tičar, Nikola Jelovac, Ivica Jurinić, Dražen Rubić, Zvonimir Friganović, Jovo Mraović, Ivek Milčec, Zdravko Odorčić, Ivica Kudelić) je dalo obol samoj večeri, čitajući svoje pjesme sa bloga Pjeničkom riječju STOP NASILJU.
Glazbeno su s po dvije pjesme večer uveličali šarmantni Miro Ungar te Mandolinska klapa Legino.
A za sam kraj smo ostavili „ Ženu za sva vremena“. Toplu, energičnu, nasmijanu i slobodno ću reći NAŠU Zdenku Kovačiček.
Program su vodile inicijatorica i organizatorica projekta Lidija Puđak i njena suradnica Ljiljana Lipovac
Zagreb je samo jedan od 51 grada koji ove dane na ovakav način apelira.
Fotografija: Mario Draušnik