Autor: Marjan Gašljević
Da ste samo prije nekoliko dana prosječnog hrvatskog građanina prupitali da na zemljovid Hrvatske stavi mjesto Vrliku rijetko da bi itko pogodio i u petsto kilometara. Ovo mjesto sa svojih 2110 stanovnika baš nešto i nije spominjano, a nije niti, što bi rekli, „usput“. I onda smo svi neki dan pojurili tražiti mjesto gdje je, gle čuda, iz lokalne bankovne poslovnice jednostavno nestalo ni manje ni više već 11 milijuna. Kako se je u jednoj maloj poslovnici jednog malog mjesta na kraju radnog tjedna našla tolika svota gotovine baš nešto i nije jasno bar onima koji iole poznaju pravila čuvanja gotovine u poslovnicama. U principu ovu priču nemam namjere usmjeriti prema bankarkim pravilima naručivanja većih svota gotovine, njihova deponiranja i čuvanja te povrata ako se isplata ne ostvari kao i načina polaganja i vađenja gotovine iz sefa. Daleko više od tih pravila koja su, očito, bila nepoštovana, odjeknule su naslovnice u kojima je šef poslovnice okrivljen za pronevjeru te sume opisan kao „fin i uglađen gospodin omiljen u društvu i sredini u kojoj je živio i radio“.
Dakle, jedan uglađen i fin gospodin, omiljen u društvu jednog petka poslijepodne ispraznio je sef bankovne poslovnice koju je godinama vodio, potrpao 11 milja gotovine u gepek i zapalio u nedaleku BiH preko nedalekog graničnog prijelaza Vinjani Donji. Koju je putovnicu pokazao službenicima na granici i da li ima „pričuvnu“ baš i nije obznanjeno ali nije niti bitno. Ako je nema imati će je.
11 milijuna kuna i jest i nije neki novac. Kako tko vidi i uzme. Neki su u susjednu nam i omiljenu im BiH ponijeli i daleko više a neki, i ako rijetki, manje. Za neke, kažu, žive kao Krezovi lamentirajući po BiH dok ih ima, opet kažu, koji čuče na suhozidu fektajući cigaretu ili pivo.
Eto, ja osobno finom i viđenom gospodinu voditelju poslovnice banke u Vrlici starom 60 godina iskreno želim sve dobro u susjednoj nam BiH, da uživa, ali umjereno i racionalno, u tim milijunima.
Zašto mu zbiljski iskreno upućujem ove dobre i dobronamjerne želje?
Da ponovim: S. D. 69 godina omiljen u društvu, fin i uglađen dugogodišnji voditelj poslovnice banke u Vrlici, osnovano se sumnja, je pronevjerio oko 11 milijuna kuna i nije dostupan hrvatskoj policiji. Mještani ovog uspavanog mjesta nikako da shvate što je nagnalo ovog, kako kažu, čovjeka koji je uvijek svima bio na usluzi i svakome spreman pomoći na ovaj čin. Čovjek je, kažu, branitelj koji je časno „odradio“ dužnost prema Domovini a u zadnje vrijeme, nagađa se, imao je i većih zdravstvenih tegoba. Itd ….
Možda sam u krivu a možda ga i razumijem. Vjerujem, čak, da je sve ovo lijepo kazano o njemu istina. Odradio je, dakle, dug prema Domovini na području gdje milosti za domicilno hrvatsko stanovništvo nije bilo. Zataknuo pušku pod krovnu gredu i primio se posla u poslovnici u svom mjestu. Velik broj suboraca okrenuo se, zasluženo ili ne, muvanju oko i sa braniteljskim mirovinama, a oni drugi su mu pak dolazili moliti za kreditiće s kojima bi se vratili obnovi svojih poslova i gospodarstava. Bio im je na usluzi, bar tako kažu. Bio im je na usluzi i kada je trebalo iste te kredite vraćati, a ono posao nikako da krene kako je planirano. Pa prelij iz šupljeg u prazno uz: „Hvala Ti S. D.“
Pristojan i uglađen, ljubazan prema sumještanima uvijek u odjelu s obaveznom prikladnom kravatom bio je pogodan i podoban za člana, pazi „člana“, uprave lokalnog nogometnog kluba, člana uprave boćarskog kluba, člana uprave, pikado luba, člana uprave kuglačkog kluba, člana uprave lovačkog društva, člana uprave ribolovnog društva, itd…
Kao člana uprave uvijek bi predsjednik prvo u njega pogledao kada je trebalo sponzorirati put na utakmicu u Civljane, Otišić ili Donje Ogorje. Pitalo bi ga se da li može „navući“ za janjetinu bar za upravu a i bilo bi dobro kada bi za sezonu kupio bar dresove ako ne već kompletnu opremu na kojoj be bio natpis njegove banke odmah ispod natpisa lokalne mesnice. Predsjednik, inače čelnik najjače lokalne političke opcije, bi ga mrko ošacovao ako bi se ova pokušao izmotavati, a lecnuli bi se na njega i ostali članovi uprave inače lokalni ispijači pive ispred lokalnog dućana i, naravno, korisnici „one“ mirovine. Pa ti nemoj. Onaj brkati džabalebaroš što mu je i socijalistički sindikat dao otkaz zbog pijanstva u predratnoj lokalnoj zadruzi će odmah, kao progonjeni patnik „onog“ sustava, mjestom razglasiti da sumnja da u S. D. Još uvjek tinja plamen bratstva i jedinstva i da blago tukne na jugonostalgičara. Što ćeš gore u ovom kraju?
I tako od godine do godine.
Ista ekipa i dalje sjedi u upravama, vodi lokalni vladajući politički ogranak, dijeli sumještane na „dobre“ i „loše“ pa ti čak i doturi izborni materijal pred izbore pa ti lijepi plakte po plotovima i banderama, guraj materijale u dvorišta sumještana riskirajući da te neki razlajani prekoplotar podrapa. A tebi, nakon toliko godina, na izlog poslovnice nalijepili „zatvara se za 15 dana“. Zdravlje ti nije Bog zna što a i uprava banke kaže da nisi perspektiva a i imaš, kakve – takve, uvjete za kakvu – takvu mirovinu. Naravno, nekoliko puta manju od mirovine onog brkatog đžabalebaroša kojeg si godinama natakao.
Ma brate razumijem Te. Sretno Ti s tim milijunima makar, summa summarum možda je i premalo.
