Autor: Aleksandar Olujić
Ako ćemo biti iskreni, ljudima je u životu najvažnija pjesma. Istina je da se od pjesme ne može žedan napit’, gladan nasitit’, slijep od nje neće progledat’ niti siromah obogatit’, ali bez nje bi žeđ puno jače pekla u grlu, prazan želudac više krulio, slijepom bi tama bila mračnija, a siromahu neimaština teža.
Neosporna je činjenica da homo sapiens croaticus ima nasušnu potrebu zapjevati neku pjesmu, uz glazbenu pratnju ili bez nje, kao što ima potrebu disati i nema mu ništa draže od toga da iz sveg grla tuli poznate strofe ne obazirući se na mogući nedostatak sluha i glasa. To je poriv koji bi Freud svrstao u pranagone, da je ikada pohodio ove prostore.
Tim više je naša svekolika javnost bila začuđena kada je izašlo na vidjelo da su u Imotskom zabranili nastup Miroslavu Škori. Naime, Škoro svojim nastupima i pjesmama nikada nije izazivao kontroverze. Njegova Ravnica, Mata, Heroji ne plaču, Oj Neretvo pjevali su se iz sveg grla od ’90-tih naovamo i nisam baš čuo da se itko bunio protiv toga. Ime mu je simbol kako domoljubne glazbe tako i sjetnih slavonskih pjesama što lako ulaze u uho i rado se pjevaju u svakoj prilici. I sada mu zabranjuju nastup i to ne samo u Imotskom već i u još par gradova/općina, u kojima vlast ima HDZ?! Vele kako je Rugvica zabranila Škori nastup jer on nije više glazbenik nego političar, a oni vele da ni jednom političaru nisu plaćali nastupe, dok drugi kažu da im je preskup. Problemčić je s Imotskim što je tamo trebao nastupati džaba pa skupoća kao argument ne dolazi u obzir.
Zanima me što bi bilo da, na pr., Kolinda najavi koncert u Imotskom ili Rugvici? Naime, ideja da ona zapjeva na nekom koncertu nije ni malo bedasta. Uostalom, ona je u više navrata, a ne samo prije par dana u Kninu, zapjevala u javnosti. Očito je kako joj leži zapjevati, a svi znamo da se ne boji javnog nastupa. Kad zbrojite jedno s drugim zaključak se nameće sam od sebe. Dakle, što bi bilo kad bi bilo?
Bojim se, ipak, kako odgovor na ovo pitanje neću skoro dobiti., a Škori kao rođenom Osječaninu s imotskim korijenima evo stihova pjesme koju su zajedno napisali naš Željko Krznarić i Jasenko Houra:
A ja evo nekad sjetim se što moj ćaća znao reći je
Sve te duše silne slavonske uz pjesmu prebole…
