Ne treba biti stručnjak za glazbu, a ni sam to nisam, da bi čovjek prepoznao kad se i vrhunskom glazbeniku omakne falš -nota. Nije umjetnost prepoznavanje tuđih falš nota. Zapravo je znak nemoći i bijede pojedinca koji samo to prepoznaje u nekoj izvedbi.
Ako to ne razumije mogu mu dočarati pričom o seljaku koji ima susjeda, a taj susjed stado od stotinu krava. Jedna od tih krava je nekom nevoljom šepava i fali joj jedan rog. Jadna ona svejedno daje mlijeko, ali onaj susjed priča po selu da ovaj ima šepavu kravu bez roga. Drugo ne vidi.
Nebitno je što on sam hrani samo jednog ubogog magarca. Nebitno mu je što nije ni štalu napravio za svog života nego ju naslijedio od pokojnog oca. To ga ne priječi da glasno uzvikne: Vidi onog budalaša. Ima šepavu kravu bez roga.
Takvi smo mi, ili možda i nismo, ali imamo puno takvih. I ne brine mene taj jado koji se ruga šepavoj kravi, ali truje prostor u kojem svi živimo, a ja znam da će se i meni omaknuti falš nota i neću se ni truditi biti savršen i po mjeri svakom jadi koji se domisli kako je pametan kad to zamijeti.
A, ako ne razumije ono malo što je ostalo izvan falš nota, ne treba ni čitati. Toliko o pismenosti.
By: Doktor X
