DUBROVNIK, 2. srpnja 2019. – Sinoć je Dubrovnik plesao u ritmu pjesama jedne od najvećih glazbenih zvijezdi današnjice, Toma Jonesa. Grad je bio prepun ljudi koji su se kretali u ritmu glazbe što je, kao u nekoj bajci, odbijajući se od kamenih zidova dopirala iz svih ulica starog grada. Nije bilo onoga tko nije bar na jednu pjesmu zaplesao ili zapjevao i pripadnici različitih generacija su svatko na svoj način pokazali kako su odrastali uz njegove pjesme.
Pogotovo je sinoć bilo zanimljivo promatrati Britance koji su puni ponosa šetali u grupama te, pošto nisu imali ulaznice, kako pokušavaju prići što bliže prostoru na kojem se održavao koncert i pronaći mjesto odakle bi mogli vidjeti svog sunarodnjaka. Ulaznice za koncert su inače planule u trenu, no to nije omelo mnogobrojne fanove da pokušaju na bilo koji način doći do koje. Pritisak na organizatore je bio toliki da su pred koncert u prodaju pustili još dodatnih 50 ulaznica za stajaća mjesta.
Tom Jones mene sinoć nije oduševio samo svojim pjesmama (među kojima su naravno bili i najveći hitovi: “Green Green Grass of Home”, “You Can Leave Your Hat On”, “If I Only Knew”, “Sex Bomb”, “Delilah”), već i ponašanjem na sceni i odnosom prema glazbenicima iz pratećeg banda koje je svakog ponaosob predstavio na početku, ali i na kraju koncerta. Bila sam fascinirana jednostavnošću i skromnošću čovjeka koji je demonstrirao kako pravim velikanima blještavilo i sjaj nisu potrebni.
„Ovaj grad je predivan, prvi put sam ovdje, u šoku sam, kako su sve ovo izgradili?! Sretan sam što sam ovdje“ – izjavio je Tom Jones, oprostivši se na kraju riječima: „Ne mogu vam obećati da se vidimo uskoro, ali vidimo se čim prije“.
Došao je i otišao kao Sir.
Iz Dubrovnika za ZG-KULT: Lily Laum
Fotografije: odobrene službene fotografije ‘Dubrovačkih ljetnih igara’
