Autor: Aleksandar Olujić
Oni su politička stranka.
Oni su visoki, ponosni, bez mrlje.
Oni su borci protiv nepravdi koje tište građane ove zemlje.
Oni stoje rame uz rame, ne bojeći se banaka, kapitala, ovrhovoditelja, institucija…
Oni su zid.
Živi zid.
Ispravak krivog navoda: oni su BILI Živi zid, a izgleda kako sada niti su zid niti Živi.
Tko je kriv za urušavanje stranke koja je, prema podacima anketa kojima su nas zasipale razne agencije za ispitivanje javnog mnijenja, donedavno puhala za vratom SDP-u prijeteći da će umjesto njega postati druga stranka u zemlji? Živi Zid nije (bio) nekakav „balon“, kao mnogi politički pokreti/stranke što se redovito prije izbora pojavljuju i hrane nezadovoljstvom birača da bi se ispuhali u par mjeseci. Sinčić je bio protukandidat Kolindi Grabar Kitarović, Ivi Josipoviću i Milanu Kujundžiću na predsjedničkim izborima 2014. (osvojivši 16,42 posto glasova u prvom krugu), na parlamentarnim izborima 2015. izborio je mjesto u Saboru, a na parlamentarnim izborima godinu dana kasnije koalicija koju su okupili oko sebe (Jedina opcija) osvaja 8 zastupničkih mjesta od kojih su Živom zidu pripala tri. Popularnost stranke nakon izbora raste i u siječnju 2019. godine prema istraživanju CRO Demoskopa o političkim preferencijama Živi zid je s 13,7 posto treći izbor hrvatskih građana (SDP tada ima podršku 16,1 posto građana) čime su dosegli vrh popularnosti, da bi prije izbora za EP imali podršku od 9,6 posto građana. Na izborima za EU parlament dobivaju 5,66 posto glasova birača i osvajaju jedan mandat.
I tu po svemu sudeći nastaje problem. Bruxellesko sunce izgleda posjeduje neku magičnu privlačnost za političare, poput one koju ulična svjetiljka ima na noćne leptire. Problemčić je što mjesta pod tim suncem ima malo, a aspiranata je puno. A i članovi Živog zida su političari, zar ne? Tko bi onda bio lud prepustiti nekom drugom mjestašce s više nego pristojnom plaćicom i raznim beneficijama? Prijateljstva (politička) su pucala i iz manjih razloga. No, je li to dovoljan razlog za totalni raspad jedne stranke ili je svađa oko mjesta u Bruxellesu samo vrh ledene sante? Međusobna optuživanja i nabacivanja ne blatom, već govnima (oprostite na izrazu), mogu rezultirati samo rušenjem ugleda stranke i pojedinaca.
Nakon svih izjava živozidaša u prošla dva dana može se zaključiti kako im je svima najviše stalo do sebe. Ako nisu u stanju riješiti jedno tako banalno pitanje kao što je tko će u od njih trojice u EU parlament, kako bi sutra ti isti ljudi odlučivali o izgradnji školske dvorane, sanaciji odlagališta smeća, dodjeli potpora potrebitima ili možda porezima, mirovinama, subvencijama u poljoprivredi, zahtjevima učitelja i liječnika, pa na kraju i o nabavci borbenih aviona? Mi bi danas sutra trebali pokloniti njima povjerenje i prepustiti im grad ili čak cijelu zemlju na upravljanje, a oni ne mogu jedan drugome prepustiti nekakvo zastupničko mjesto.
Politika ima ogroman utjecaj na sva događanja, ne samo u našoj zemlji nego i u svijetu. Ako želimo živjeti u uređenoj i demokratskoj državi potrebni su nam odgovorni i ozbiljni političari, a za ozbiljno bavljenje politikom treba puno više od izvođenja cirkusa u Saboru ili pljuvanja po dojučerašnjim kolegama.
