Autor: Marjan Gašljević
„Oko mene mrak. Spuštene roletne ne dozvoljavaju ulazak svijetla u stan. Po staroj dobroj navici prvo uključujem TV. Na ekranu mrak. Psujem teleoperatera koji me je odavno naviknuo na velike račune i manjak signala na svim gadgetima pa i televiziji. U sumraku bauljam do radio aparata. Kliknem tipku a ono samo šuuuuš – vuuuuš, šuuuuš – vuuuuš. Tipkam po memoriranim postajama a ono svuda isto. Šuuuuuššš – vuuuuššš. Počešem se zatečeno kad ono odjednom klik, zasvijetli ekran televizora. Zbunjeno zurim u neobičnu sliku na koju ujutro nisam navikao. Panično se hvatam daljinskog i mijenjam kanale. Na svima ista slika. Čak i na kanalima s porno programom. Zlatna soba sa zlatnom foteljom na sredini, a desno pored nje stalak s neobičnom zastavom. Uz koplje crna pa do dna gdje je bijela, a između sve nijanse sive. Na sredini okrugla slika lika u svečanoj maršalskoj odori. U fotelji Crni Labud. Oštrim pogledom šeće od lijeve do desne kamere, sve nervozno lupkajući prstima po naslonu zlaćane fotelje. Lijevo, u punoj bojnoj opremi s mitraljezom na gotovs, IC kamerom na kacigi, ubojitim pogledom zuri kroz ekran. Joj, pa to je On! Gromkim glasom odjednom progovara Crni Labud: – U interesu Naroda noćas smo Mi preuzeli svu vlast i sva ovozemaljska dobra da bi Vas, Narod Njegova Veličanstva, zaštitili od raznih podrivača, elemenata, otimača, komunjara i navijača. Stoga, ustanite i pozdravite našeg Velikog vođu, cara Peru -. poskoči Crni Labud, šireći crna pera klanjajući se dostojanstveno osobi koja ulazi u kadar. Visoka, bijela šapka uokvirena zlatnim pletenicama koje se protežu i oko sjajnog šilta ispod velikog, okruglog znaka s njegovim likom: – Ave svi-. Zblenut podižem roletnu na prozoru spavaće sobe, a oči mi se susreću s ledenim pogledom lika pod kacigom s IC-om i razjapljenom cijevi automatske puške. Bježim na drugu stranu stana žurno podižući roletu dnevne sobe, a ono tamo u mene zuri stakleno oko periskopa oklopnog vozila i razjapljena cijev teškog mitraljeza. – Svi podobni se ne trebaju bojati jer su pod mojom zaštitom a oni drugi su u fazi eliminacije tako da ne bi kontaminirali naše novo, ravnopravno i tolerantno društvo- snažno izusti Njegovo veličanstvo, car Pero. Zaliježem pod radijator pokušavajući se zaštititi nesiguran u kojoj sam kategoriji. Do sada sam, kako god okrenuo, uvijek najebo.“
Budim se na podu okrvavljene glave kojom sam zveknuo o radijator bacajući se s kreveta uslijed ovog strašnog sna. Plašljivo palim televizor. Poznati lik omiljene voditeljice nevino izvještava kako je upravo jučer Premijer zatražio izuzeće Predsjednice Povjerenstva za sukob interesa zbog njenog sukoba interesa u postupku oko odlučivanje njegovog sukoba interesa. Veli, radila je negdje gdje je nekadašnji vlasnik mastadonta Agrokor bio najveći financijer. Jebiga, a tko u Hrvatskoj onda nije u sukobu interesa? Zar nismo svi, manje – više, na neki način radili za tog lika. I svi su to znali.
No dobro, vijesti idu dalje. Mejlovi i SMS-ovi su malo dobri, malo nisu. Radi nekih pokupiš milijarde a radi drugih završiš u zatvoru. Za jebačinu zatvor, za konzultantske milijarde čast.
BND je, javljaju, nekontrolirano i neočekivano porastao kao i kvadratura kuće podpredsjednika Vlade. Samo je špic-papak ostao iste veličine. A nitko od njih ne zna kako i zašto. Za svaki slučaj. Razmnožile se, opet nekontrolirano, nekretnine u vlasništvu ministra državne imovine. Kao amebe. Čeka se samo, a naučnici to ne znaju, da li se i mercedesi razmnožavaju diobom. Ma ne, ne onom diobom ja Tebi, Ti meni, već mitozom. A za mitozu Povjerenstvo nije ovlašteno. Bar tako tvrdi ministar Lovro. A ako on to tvrdi to je pouzdano jer ima osobnih iskustava s diobom. Stanova. Zemljišta. Nekretnina. A da će, uskoro, biti i novih aviona promeketao je onaj sitni lik. Dioba, valjda, dolazi poslije.
I ako su, bar prema televiziji, u proteklim izborima svi pobijedili nekako mi se čini da se svi hvataju za gušu. Jedni radi podjele plijena drugi, pak, radi toga što plijena nemaju a s tim niti što dijeliti, niti mitozom niti nekim drugim načinom.
Jedino Crni Labud je iznad svega toga. Ne za to što može letjeti već isključivo radi toga što je iznad, a Narod je, valjda, Leda.
Jebote, jel to san ili java? A da, ipak, zalegnem pod radijator?
