Autor: Aleksandar Olujić
Svijet autosporta je izgubio jednog velikana. Trostruki prvak Formule 1 Niki Lauda preminuo je jučer u 71. godini života.
Niki je već za života postao legenda Formule 1. On je jedini čovjek koji je osvajao prvenstvo s Ferrarijem i McLarenom, a njegov čuveni duel s Jamesom Huntom za titulu prvaka ovjekovječen je 2013. filmom „Rush“.
Niki, punim imenom Andreas Nikolaus, Lauda rođen je 22. veljače 1949. u Beču kao sin utjecajnog austrijskog industrijalca. Kad je navršio 15 godina kupio je svoj prvi automobil, staru VW „bubu“, s kojom je izvodio svakojake ludorije. Pošto se obitelj protivila njegovoj nakani bavljenja automobilizmom, Niki je iskoristio svoje poznato prezime kako bi privukao sponzore i od banaka dobio kredite kojima je financirao svoje planove. Počeo se natjecati 1968. vozeći brdske utrke, da bi slijedeće godine vozio u Formuli V (natjecanje u kojem su motor, ovjes i mjenjač vozila morali biti iz VW „bube“), a godinu potom prelazi u natjecanje Formula 3. No, poslije nekoliko spektakularnih sudara odlučio je napustiti to natjecanje u kojemu se, prema njegovim riječima, natječu dva tuceta luđaka i stoga prelazi u Formulu 2. Da bi financirao ulazak u Formulu 1 vozi utrke sportskih automobila i nastupa u Europskom prvenstvu touring automobila.
Prvi nastup u Formuli 1 imao je 1971. na VN (Velikoj nagradi) Austrije za volanom STR March-Forda, ali ne završava utrku. Slijedeće godine (1972.) za iznos od dva milijuna Schillinga kupuje mjesto u istoj toj momčadi za koju će nastupiti u 12 utrka. Sezonu završava bez osvojenog boda sa sedmim mjestom u Južnoafričkoj Republici kao najboljim rezultatom. 1973. vozi za British Racing Motors i osvajanjem 5. mjesta u Belgiji dobiva svoje prve bodove u Formuli 1, no ono što je puno bitnije od toga je da je zapeo za oko ljudima iz Scuderije Ferrari u čijem će bolidu slijedeće sezone ostvariti dvije pobjede i tri druga mjesta te osvojiti četvrto mjesto u ukupnom poretku. Godinu poslije (1975.) Niki će za volanom Ferrarija osvojiti svoje prvo prvenstvo.
Prvenstvo Formule 1 u sezoni 1976. godine obilježila su dva događaja. Prvi je stravična nesreća na utrci za VN Njemačke na Nürburgringu kada je Lauda, najvjerojatnije zbog kvara na ovjesu, izgubio kontrolu nad bolidom koji je sletio s piste te udarivši u zid odbio se natrag na pistu zapalivši se pri tom, a na goreću olupinu u kojoj je Niki ostao zaglavljen naletjela su još dva vozila. Piloti tih bolid,a Brett Lunger i Harald Ertl, uz pomoć kolega Guya Edvardsa i Artura Merzarija uspjeli su ga izvući iz buktinje i spasiti mu život. Da stvar bude gora Lauda je u nesreći izgubio kacigu te je zadobio teške opekotine na glavi, a još kritičnije od toga bilo je to što se nadisao otrovnog dima od goruće karoserije i pjene za gašenje požara zbog čega je u bolnici pao u komu, ali usprkos svemu uspio se brzo oporaviti.
Drugi događaj koji je obilježio tu sezonu je već spomenuti rivalitet Laude i Hunta. Nakon polovine sezone Niki Lauda je bio u uvjerljivom vodstvu ispred Jamesa Hunta. No nakon utrke na Nürburgringu gdje je Hunt pobijedio, a Lauda teško nastradao pa su svi su mislili kako se te sezone više neće vratiti za volan, sve je ukazivalo da će Hunt bez velikih problema osvojiti prvenstvo. No to je bio račun bez krčmara. Samo 42 dana nakon stravične nesreće, čovjek kojem su u bolnici već htjeli dati posljednju pomast vratio se na stazu. Na stazi u Monzi Lauda je na iznenađenje svih osvojio četvrto mjesto, a da situacija za njega bude bolja James Hunt je ispao iz utrke nakon samo 11 krugova. No, Britanac se nije dao smesti i na slijedeće dvije utrke za VN Kanade i SAD-a (istok) osvaja prva mjesta dok Niki zauzima 8. mjesto u Kanadi (bodovi su se dobivali samo za prvih 6 mjesta) i 3. mjesto u SAD-u. Prije posljednje utrke sezone za VN Japana Lauda je imao tri boda prednosti. Start utrke dugo je odgađan zbog magle i kiše koja je nemilice pljuštala, da bi na kraju utrka bila puštena usprkos gustoj kiši. Nakon samo dva kruga Lauda je iz sigurnosnih razloga odustao od utrke, a za njegovim primjerom povelo se još nekoliko vozača, između ostalih i Emerson Fittipaldi. Hunt je ostao u utrci i na kraju zauzeo treće mjesto što mu je donijelo četiri boda i ukupnu pobjedu.
Suparništvo njih dvojice trajalo je u stvari samo jednu sezonu. No, bio je to duel dva čovjeka različita po svemu. Visoki, plavokosi britanski playboy s jedne strane i neugledni, sitni Austrijanac s druge. Njihov rivalitet su kasnije opisivali kao priču o playboyu i štakoru. Ali, usprkos rivalstvu na stazi njih dvojica su jedan prema drugome gajili uzajamno prijateljstvo i uvažavanje.
Niki će sa Ferrarijem osvojiti još jedno prvenstvo (1977.) da bi potom napustio Scuderiu i slijedeće dvije sezone sjeo u PRT-ov Brabham. Sezonu 1979. neće ni odvesti do kraja, na treningu za VN Kanade objavljuje kako se povlači obrazloživši svoju odluku nedostatkom motivacije. Osniva vlastitu aviokompaniju i radi kao komentator utrka F 1 na televiziji. No, zbog toga što mu je bio potreban novac za aviokompaniju 1982. se vraća u Formulu i potpisuje ugovor s McLarenom s kojim će, nakon do samog kraja neizvjesne borbe s timskim kolegom Alainom Proustom, 1984. osvojiti svoj treći naslov. Odvozio je potom još jednu sezonu da bi se potom definitivno povukao iz utrka.
Lauda nikada nije do kraja napustio Formulu 1, u 90-im radi za Ferrari kao savjetnik, a 2001. i 2002. bio je najprije voditelj utrke a poslije i direktor tima Jaguar. 2012. postaje predsjednik uprave Mercedesovog F 1 tima s kojim pet puta osvaja prvenstvo.
Nikija Laudu će Formula 1 na kraju stajati života. Za njegov organizam je udisanje otrovnih para i dima prilikom nesreće 1976. imalo dugotrajne posljedice. Tijekom života dva puta je bio na operacijama presađivanja bubrega, a prošle godine presađeno mu je jedno plućno krilo. Početkom ove godine završio je u bolnici zbog gripe, a navodno je radi problema s bubrezima u ožujku tri tjedna proveo u jednoj švicarskoj bolnici na dijalizi.
Niki je bio poznat kao veliki borac i u životu je dobio puno bitaka, na trkaćoj stazi i izvan nje. Ovu, na žalost, nije mogao.
