Autor: Aleksandar Olujić
Prije 500 godina u dvorcu Château du Clos Lucé u francuskom gradu Amboise umro je Leonardo da Vinci.
Leonardo, utjelovljenje ideala čitave epohe koja je u središte univerzuma stavila čovjeka. Uomo univesale – svestran, obrazovan, odlučan, neovisan, konstruktivan mislilac koji živi u skladu s prirodom. Ako je itko dosegao ovaj ideal renesanse, onda je to Leonardo: slikar, kipar, inženjer, izumitelj, arhitekt, istraživač, znanstvenik, filozof u jednom.
Čovječanstvu je ostavio „Madonu u pećini“, „Posljednju večeru“, „Mona Lisu“, „Djevicu s djetetom i sv. Anom“, „Ledu s labudom“, brojne dnevnike ispunjene skicama i nacrtima za statue, građevine, mašine i naprave. Iza njega su ostale detaljne anatomske studije, zemljopisne karte i planovi gradova, znanstveni radovi o rastu biljaka, prirodi vode, otkrio je ono što se danas u geometriji zove Leonardov teorem… U njegovim bilješkama naći ćete filozofska razmišljanja i sarkastične crtice o svijetu i čovjeku, aforizme, zagonetke i proročanske misli.
Danas je 500-ta godišnjica smrti genija za kojega je Sigmund Freud rekao: „On je nalik čovjeku koji se prerano probudio u mraku dok su svi drugi još spavali.“
