Oprosti im, iako znaju što čine

0

Autor:Dragana Čubrilo

Došlo neko ružno doba. Patnja nam postala svakodnevica. Sjećam se kako sam kao dijete, ali i kao odrasla plakala na stare filmove o Isusu Kristu i onome što je prošao. Ljutila me silno nepravda. Izdaja bližnjih, mržnja onih koji ne razumiju. Kada sam kao posve odrasla i zrela osoba pogledala Pasiju, bila sam toliko naotekla od plača da sam samoj sebi rekla: E nećeš više! Čemu iznova gledati ono što te boli. Čemu gledanje nečije patnje i boli kada ne možeš učiniti apsolutno ništa kako bi pomogao osobi koja pati?
I danas mi nisu jasne riječi: ” Oprosti im oče, ne znaju što čine.” Ne zbog oprosta, nego zbog toga što su znali što čine. Uvijek znaju što čine. Nedavno sam pričala s kolegicom koja je dosta starija i iskusnija od mene, jedna od onih koje su prošle svašta u životu, ali opstala. Taj dan je plakala. Znala sam ju vidjeti kako plače zbog svojih bližnjih, straha za njih, bolesti nekoga svoga, ali ne zbog sebe. Taj dan je plakala jer je prelilo čašu. Nije više mogla trpjeti nepravdu prema sebi i drugima. Nepravdu su joj činili oni koji su do nedavno s njom pili kavu. Kojima je pomagala kada su bili sami i bolesni. Oni kojima je dala materijalnu sigurnost. Za koje se borila. Boli čovjeka ta izdaja. Ne zato što je čovjek egoista, nego što vjeruje da je drugi u stanju za njega učiniti isto ono što je on činio.
Previše očekujemo od drugih ljudi. Nismo isti. Odavno je postojala podjela na dobre i zle. I kažu stari ljudi, jednom zao, uvijek zao. Ne vjeruje ovca vuku niti kada je sit. Što je s nama blejama? Je li to naivnost ili dobrohotnost? Izda te netko nekoliko puta, ti se opet sažališ zbog njenog bolesnog muža ili oca, majke, duboko vjeruješ u to da se osoba promijenila. Opet nosiš tuđi križ, dižeš ga, guraš, brišeš prljavštinu s njegova lika i djela. A onda, kada se ta osoba uspne na brežuljak, ostavi tebe u prašini s teretom i ode dalje. Još te šutne nogom pri odlasku.
Ne vjerujem nekako da nije znala što čini. Rekla sam i njoj taj dan. Oprosti im, oprosti im za bol koji su ti nanijeli, jer ta bol će samo boljeti tebe, ali ne zaboravi. Ne zaboravi zbog sebe i svojih kojima si potrebna. Imaš se ti za koga smijati. Imaš ti kome križ nositi. Imaš ti s koga prašinu brisati. Sjetit ćeš se mojih riječi kada ti koji te gaze opet padnu i opet na tvoja vrata pokucaju. Opet će lažne suze liti i lupati se u prsa svojom lažnom čovječnošću. Ti im zahvali. Za to što su te učinili jačom. Za to što si progledala. Za to što si naučila prije svega oprostiti samoj sebi. Zahvali im i oprosti, a zatim zatvori svoja vrata. Skuhaj si kavu i popij ju u miru.
Ne dijelim ljude na vjernike i ateiste. Za mene je čovjek ili dobar ili loš. Ne smatram da svatko mora vjerovati u Boga. Imamo izbor vjerovati u što želimo. Ali vjerujem da moramo znati što je dobro, a što zlo. Vjerujem u ono dobro u ljudima. Nema kod mene mržnje. Ali ima odlaska od onoga što mi ne čini dobro. Smatram da svatko od nas zna kada nekome mora zatvoriti vrata zauvijek. To su vam ona vrata koja ste predugo držali otvorenima. Naravno da će biti onih upornih koji će kucati pa čak i lupati. Vi samo ostanite dosljedni sami sebi. Ničiji mir nije važniji od vašeg.
Ponekad se teško ponovno dići na noge, ali je puno lakše ako oko sebe imaš samo one koji ti žele dobro. Čemu se zamarati drugima? Njima ne otvaraj svoja vrata.
Volim biti zahvalna za ono što dobijem zauzvrat. Osmijeh, lijepu riječ, dobro djelo. Na ružno se trudim ne osvrtati. Toga će uvijek biti. Ali postoji ona stara uzrečica : ” Svatko daje ono što ima.” Zato je oko mene uvijek pun stol dobrih ljudi. Obitelji i prijatelja. Drugi neka se zapitaju zašto je njihov stol prazan. Ne vrijede vam novci kada ste otjerali ono što istinski vrijedi.
I zato, dragi moji ljudi, oprostite im, iako znaju što čine. Ali ne zaboravite lekcije koje ste naučili. Na kraju svatko svoj teret nosi sam. Nečiji je lagan kao pero, nečiji ga pod zemlju gura.

P.S. Volim izreke starih književnika, tako mi je jedna od dražih ona Ive Andrića ; “Nikada ne možeš da budeš zao, koliko ja mogu da budem dobar. ” E pa, zato, ustrajte u onome što imate i jeste .

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here