Nikad nije kasno – Branko Šubić je najbolji primjer te tvrdnje

Autor:Miroslav Šantek

Nikad nije kasno – kaže Branko Šubić, čovjek kojeg je hrvatska javnost upoznala prije dvije godine kad se u čast hrvatskim braniteljima upustio u petodnevnu avanturu hoda od Vukovara do Petrinje. U to vrijeme je bio dobro zagazio preko pedesete godine svog života, međutim, ta činjenica ga nije spriječila da krene u ubitačni trening koji bi malo tko izdržao. Branko je imao čeličnu volju i uspio je. On je doista, najbolji primjer da za sve stvari u životu nikad nije kasno.

U tijeku su pripreme za njegov novi, veliki životni poduhvat o kojem su se već svi veći mediji raspisali i upoznali hrvatsku javnost o njegovoj namjeri da ovog ljeta prohoda put od Knina do Petrinje u šest dana. Nedavno nam se javio s najnovijim vijestima. Učlanio se u Hrvatski atletski savez, prošao je na liječničkom pregledu (kaže da je tamo bilo sve O.K.), pripreme i naporni treninzi traju i dalje, a puno dragocjenog vremena gubi za računalom i telefonom. Naime, treba organizirati sve sastanke i dogovoriti se sa gradonačelnicima, načelnicima i županima svih tih gradova i mjesta kroz koje bude prolazio. A vrijeme polako curi. No, sve će na kraju biti u redu.

A za mišljenje o cijeloj toj Brankovoj sportskoj avanturi i ideji, upitali smo jednog kompetentnog sugovornika, legendarnog petrinjskog maratonca Dragu Miličića – Pacova, kojeg je u njegovo vrijeme natjecanja poznavao sav trkački svijet diljem Europe i Svijeta. Čovjek s iskustvom za ZG-KULT reče ovako:

Meni kao ultrašu, Hrvatskom branitelju je zaista izuzetno drago da je moj prijatelj, susjed tako hrabar i odlučan dečko. Apsolutno ga podržavam u njegovim nastojanjima da na sebi specifičan način pokaže poštovanje prema nama braniteljima. To su izuzetno teški psihički i fizički napori koje mogu izdržati samo ljudi čvrstog karaktera i jasnih ciljeva. Za ultramaratone, a ja ih imam preko 50, znači utrke od 50, 100, 200 i više km se teško fizički pripremiti. Šuba je toga svjestan i njegova volja i ljubav prema domovini je njegova osnovna snaga. Želim mu sve najbolje i naravno da mu pomažem u ostvarivanju njegova cilja. Ne sumnjam da će uspjeti uz podršku svih nas. Šuba hvala ti.