Autor: Marjan Gašljević
„Temeljem donesenih odluka, od ukupno odobrenih 3655 kredita, a po zahtjevu korisnika kredita i pozitivnog mišljenja stručnog povjerenstva osnovanog pri Ministarstvu hrvatskih branitelja, dosad je bilo otpisano 1829 kredita u iznosu od 208,156.047 kuna. Novom odlukom (od petka) se otpisalo 285 kredita u iznosu od 32,139.659 kuna.“
Dana, 15. ožujka 2017. dobio sam odgovor Ministarstva branitelja na upit o stambenom zbrinjavanju kojim mi je odgovoreno da sam 4483 na listi i da nema novca pa da pričekam. Prije DVADESET (20) godina bio sam na listi 1838-i. Slutim da ću uskoro biti i preko pettisućitog mjesta, ali tada mi, vjerujte, neće za stambeno zbrinjavanje biti potrebita milostinja koja me je, kao, slijedila, koju, iskreno, nikada nisam niti očekivao jer ne pripadam u krug “podobnih branitelja” obzirom da sam uvijek imao svoje mišljenje, a odbio sam i platiti za mirovinu kao i invalidnost što niste mogli izbjeći priznati mi zbog okolnosti nastanka da mi vaše instruirane i korumpirane komisije daju. Kako drugačije mogu tumačiti činjenicu da sam bio na prvoj crti od 25. srpnja 1991. do 31. prosinca 1995. na različitim i visokim zapovjednim mjestima jer niti to niste mogli izbjeći obzirom na moje znanje i školovanje ali ste mi, bar, onemogućili i ono na zakonu utemeljeno napredovanje. Danas imam teški PTSP F43.1 i F43.2 s pripadajućom terapijom i liječenjem, zatim G-43 teški oblik, exstrasistolia ventricularis-VES bigemnia, synkopam recid, OSA itd. Ozljede iz dva stradavanja uglavnom su zarasle i ako boli posebno pred južinu. Ma kome što predstavlja nešto polomljenih kostiju, razbijena glave i još neke sitnije ozljede. I ako se pokušavam liječiti što mi je jedna vaša komisija izvještačila kao krimen moj ovozemaljski put je, očito, pri kraju te neću dočekati vašu milostinju, a za “vječnu kuću” vaš mi kredit neće trebati, a niti će pomoći njenom uređenju i izgledu. Usput, na što sam posebno ponosan, u mirovini sam temeljenoj na mojih 44 godine i nešto rada, a ne na povlaštenoj braniteljskoj jer, kako već navedoh, odbio sam platiti komisiji. Na koncu nitko mi nije odgovorio na pitanja koje postavih još 28. travnja 2016. godine upravo oko ovih stvari. Svjestan sam da birokratski režim ne želi i ne razumije jezik prosječnog Hrvatskog građanina posebno ne onog koji nije platio, nije čučao u šatoru i isključio se iz svih braniteljskih udruga. Na kraju mogu samo napisati da se počinjem sramiti što me se svrstava u branitelje jer očito nisam isti kao neki koje svakodnevno viđam u medijima i koji su, ni ogrebeni a i s upitnim ratnim putom, dobili kredite u ogromnim iznosima, razne druge financijske injekcije ali i stanove bez obzira što ih već imahu i imaju. Za mene ne vrijedi ZOPBRH, a niti ijedan Pravilnik osim kada me treba gaziti. E neće ići, odoh ja, a vi uživajte u svojoj “brizi za branitelje”.
Usput samo da spomenem da sam prije želje za odlazak u mirovinu istjeran s posla u HŽ Infrastrukturi- državnoj firmi uz teški mobing kako rukovodstva poduzeća tako i šefa željezničarskih branitelja koji je istjeran iz pričuvnog sustava nakon čak 17 dana “borbi” na splitskoj tržnici što ga ne priječi da je profesionalni predsjednik već 25 godina s plaćom na direktorskom koeficijentu. Ovako bolestan s kim i kako više da se borim? Ili da se borim s Državom koju sam krvavo stvarao?
Više se ne pitam da li mi se rugaju ili me zajebavaju. Znam, rugaju mi se i zajebavaju me. Odgovor na ponovni upit na kojem sam sada mjestu liste, naravno, nisam dobio. Sada se i sam pomalo zajebavam na svoj račun. Izašao sam na komisiju za utvrđivanje radne sposobnosti – naravno da su rekli da sam “sposoban” za rad i ako su mi nešto prije na istoj toj komisiji oduzeli licence zbog zdravstvene sposobnosti. U žalbenom postupku tražio sam da me se usporedi s dvjestotinjak “invalida” koji, za razliku od mene, nisu ni ogrebeni a „nesposobni“ su po samo nekima od šifri koje imam i sam. I tu su mi rekli da ne “uspoređuju”, a da sam “zdrav kao lav” samo čekaju da “riknem”. Pa naravno, koji sam ja „kalamer“ za uspoređivanje!
