Autor: Miroslav Šantek Cobra
Gdje to uopće je? – pitao me za stolom kafića moj prijatelj kad sam rekao da sam obišao spomenik Franji Tuđmanu u Zagrebu – spomenik čija prva zima od postavljanja ne prolazi baš bajno i u miru. Svašta se dogodilo na ovom mjestu u jako kratko vrijeme.
10. prosinca 2018. na 19 godišnjicu od njegove smrti svečano je otkriven spomenik prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana ispred očiju kreme političara bez kojih takve stvari ne mogu proći. Spomenik se nalazi na livadi kod križanja Vukovarske i Hrvatske bratske zajednice, izradio ga je akademski kipar Kuzma Kovačić, s dekorativnom rasvjetom oko spomenika cijena je bila oko 5 milijuna kuna, a visok je sedam metara, što ga čini najvećim u Hrvatskoj. Sama statua visoka je 4,27 metara, postolje je visoko 1,45 metara, a u odnosu na razinu tla i teren na kojem stoji podignut je za metar. Čim je svečano otkriven već su krenule medijske priče i prepucavanja da je preskup, da baš i ne liči na Franju Tuđmana, ali nevolje su tad za ovaj spomenik tek započele. Nije prošlo ni mjesec dana, a postolje spomenika je zašarano s motivom srpa i čekića, koje je odmah očišćeno,a policija je pronašla i privela počinitelja ovog vandalizma.
Tek što se stišala bura oko ovog vandalizma prije tjedan dana dogodio se novi napad. Nepoznati počinitelj(i) je jajima gađao spomenik i mada su radnici Čistoće sa šmrkovima oprali spomenik pojavile su se informacije da zbog toga spomenik mora na restauraciju. Spomenik Franje Tuđmana prati i priča kad je na samom činu otkrivanja spomenika bivši branitelj Zoran Erceg vikao da je Tuđman ratni zločinac, a za taj čin je nedavno osuđen na 15 dana zatvora uvjetno i godinu dana zabrane približavanja spomeniku.
Obasjan proljetnim toplim suncem usred veljače i poluokružen gustim prometom koji teče rijekama automobila, spomenik Franje Tuđmana grije se na suncu i gleda prema sjeveru, tamo između Lisinskog i zgrade gradske uprava, tornjeva Katedrale u daljini i Sljemena. Skulptura Tuđmana u koraku doista izgleda grandiozno i visoko. Pored njega je samo jedna žena s djetetom u kolicima koje je fotografirala mobitelom za uspomenu, a onda se uputila prema “Bandićevim” fontanama u blizini. Osim nje i mene, nitko nije došao do Tuđmana u milijunskom gradu tih petnaestak minuta koliko sam se zadržao pored spomenika.
A nije baš ni jednostavno doći do njega. Morate dugo čekati na semaforima jer je ovdje promet jako intenzivan. Trebalo mi je nekoliko minuta da od Tuđmana pređem cestu i nestanem u masi ljudi koja grabi prema pothodniku. Hoće li se situacija smiriti, kako će se i kad spomenik restaurirati – vidjet ćemo. A nema ni sto dana od otkrivanja.
