Autor: Marjan Gašljević
Bez obzira što govorili većina hrvatskih političara zauzima niski start za predstojeće izbore za EU Parlament ali i Predsjedničke izbore sve kalkulirajući i vireći prema mjestu na listi i u onim parlamentarnima koji su daleko li su, bome, i blizu posebno za one kojima prijeti „ispadanje iz kola“. U tako složenoj situaciji odjednom su svi protiv svih, a svi zajedno, nakako, protiv aktualne Predsjednice koja je upravo proslavila 4-godišnjicu na Pantovčaku.
Tih njezinih proteklih 4 godine trenutno su predmet mnogobrojnih analiza u kojima je neki hvale a neki, bome, i kude. Prisjećamo se njezinih izjava iz zenita kampanje ali još više izjava s inaguracije gdje je, lupajući šakicama, obećala „bogatu Hrvatsku“. Prisjećamo se i rečenice da će biti „predsjednica svih građana Hrvatske“ pa se onda, prisjećamo se, uputila u famozni šator u Savskoj 66 pokazujući da će, možda ipak, biti „malo više“ predsjednica nekih građana. I bi tako, kako kaže Knjiga postanka. Bar donedavno. Da je ukazanje u šatoru bilo dobro govori činjenica da je jedan od rijetkih savjetnika koji je do danas ostao pored nje na Pantovčaku upravo onaj doveden iz šatora.
Upravo ti savjetnici predmet su mnogobrojnih analiza. Nekako su u isto vrijeme odjednom dio njih otpušteni. Neki su se pomirili s tim, a neki nisu. Pomirili su se uglavnom oni koji dobiše sinekuru koja im odgovara dok se oni drugi pak i mjesecima poslije koprcaju i daju naslutiti da će u toj kampanji koja slijedi najmanje biti blagonakloni prema svojoj bivšoj šefici.
Da Predsjednica ipak ima i svoje vrijednosti pokazala je u isprici hrvatskoj javnosti za svoju tvrdnju da je pozdrav „za dom spremni“ stari hrvatski pozdrav. I ta kriva izjava za koju se, eto, ispričala dvojbena je i u jednom i drugom kontekstu, a činjenica jest da je ta isprika otvorila jednu potpuno novu dimenziju u predkampanji za predsjedničke izbore u kojoj, u stvari, do danas nemamo niti jednog kandidata.
Svi logično očekuju da će jedan od najozbiljnijih kandidata biti upravo aktualna Predsjednica koja uporno odbija potvrditi da će se kandidadirati, odnosno, tvrdi da će se o eventualnoj kandidaturi izjasniti poslije izbora za EU Parlament.
Dok druge političke grupacije kalkuliraju s imenima kandidata čak niti pickzibneri ne istrčavaju aktualna Predsjednica u anketama stoji relativno dobro a predsjednik najjače hrvatske stranke na novinarske upite koga će podržati nekako dvojeći potvrđuje da bi to mogla biti upravo ona.
Svojom isprikom za dvojbeni pozdrav Predsjednica je zatvorila vrata desnici s kojom je koketirala još od spomenutog šatora. Isto tako s tim je i zapečatila priču oko savjetničkog „pospremanja“ Pantovčaka. Otpisavši dotadašnje prijatelje s političke desnice klacnula je pred Premijerom i sve bi to bilo itekako dobro da nije onog „ali“.
Bez obzira na političku pragmatičnost svih političara ipak neke političke skupine malo više i čvršće drže do svog političkog izričaja i ne dopuštaju previše lelujanja. Takvi su upravo članovi desnih opcija čija politička vokacije na dopušta, po samoj prirodi opcije, „prosvjetljenja“ što svakako ima svoju logiku iz stamenosti tih opcija koja im jemče vjerodostojnost i to ne onu iz zadnje predizborne parlamentarne utrke već zbiljsku koja ne dvoji. Naravno, napušteni prijatelji ne opraštaju. Ma koliko kalkulirali o slabostima te opcije to je apsolutna varka. I ako slabije vidljivi u političkoj javnosti ipak su respektabilna snaga koju će mo itekako vidjeti upravo na predsjedničkim izborima i samoj kampanji za te izbore. Ova tvrdnja proizilazi iz nekoliko činjenica a jedna je da je Plenković HDZ skrenuo „u lijevo“ što, svakako, ne odgovara političkoj vokaciji mnogih članova posebno onih „iz rata“ ali i tzv. Plenkovićevo pospremanje gdje su ti stari, izvorni članovi marginalizirani u korist nekih mladih lavova koji baš i ne mare za izvorno HDZ-ovo demokrščansko domoljubno lice već se više klanjajući krupnom kapitalu i autoritetima izvan Hrvatske. Iz ove ne male mase koja je Predsjednicu dovela na Pantovčak opcija je, što i nije neka tajna, mnogi će se radije prikloniti u desno posebno ako im ta desnica ponudi, a nagađa se da hoće, provjerenog kandidata. U toj situaciji Plenković ostaje kratkih rukava jer mora “ispiliti“ novog kandidata koji ga neće „osramotiti“ rezultatom što je gotovo nemoguća misija. U toj situaciji njemu prostaje klecnuti pred Grabar Kitarović i gurnuti je u utrku koju će, u toj varijanti, teško dobiti. I na koncu, koliko je ona u stvari tada spremna ući u utrku koje je za nju izvjesna i vodi je s Pantovčaka. Jedino u toj je varijanti za Plenkovića moguć i vjerojatan izborni poraz prihvatljiv. Pragmatična kakva jest vjerojatnije je da će u toj varijanti „pokupiti krpice“ s nekim dobrim izgovorom, zdravstvenim stanjem, recimo, i otići na pričuvni položaj relativno čista obraza s čim će izbjeći i „teško topništvo“ koje za nju na raspolaganju, izgleda, ima desnica obzirom da je s njima prijateljevala sve ovo vrijeme.
I ako još uvijek rasuta ljevica niti sama ne zna što bi sa sobom eventualni naprijed rečeni rasplet nudi im određene mogućnosti i šanse. Koliko su pripravni bar malo se dogovoriti teško je kazati i ako je i prema njihovim mogućim kandidatim počela „baražna vatra“ što bi kazali „za svaki slučaj“.
Svakako da će razvoj situacije biti nenadano zanimljiv i intrigantan a najgora stvar je u tome što će tada šansu dobiti i neki pickzibner s čim se uvelike može preusmjeriti i presložiti hrvatska politička scena nabolje ili nagore. Rekli bi u tamo nekom vicu o Kinezima. „Nije bitno nagore ili nabolje, bitno da je muving.“
