Autor: Marjan Gašljević
Na zadnjim održanim lokalnim izborima u jednoj maloj sredini gdje glas – dva čine prevagu, prijatelj se je kandidirao na listi. Naravno, nije bio „opcija“ već na listi koja bi mogla pomutiti rezultate „opcije“. Po završenim izborima i izvješću s istih zabezeknuo se kada je vidio da on osobno nije dobio niti jedan glas. „Za suprugu ne mogu jamčiti ali za sebe i majku mogu jer sam osobno zaokružio svoje ime.“ Pjenio se ulažući prigovore izbornom povjerenstvu koje se, naravno, nije niti brecnulo. „Opcija“ je dobila izbore, a ti Slavko pokušaj neki drugi put ili se priključi „opciji“. Sve oko ovih i mnogih drugih izbora obavljeno je transparentno tako se je, naime, zaklinjala većina iz „opcije“ a nitko drugi nije imao pristup pregleda listića jer „opcija“, naravno, poštuje Zakon i sva je u zaštiti povjerljivosti osobnih podataka.
Tako „transparentno“ postupila je i notorna „kninska kraljica“ u vidu državne tajnice Lovrinog ministarstva koje je „transparentno“ odradilo sve poslove oko referenduma koji nisu prošli svaki zbog preko 40 tisuća nevažećih potpisa. Hitro su uništili potpisne liste, a sumnjivcima nude mogućnost pregleda informatičkih zapisa gdje u zadnjoj rubrici piše razlog nepriznavanja važenja potpisa. Tako, primjerice, piše: „Nečitak potpis.“ Koliko je zbiljski potpis eventualno nečitak da se identitet potpisnika ne može utvrditi prepušteno je Lovrinoj vojsci kontrolera, a koliko je provjera potpisa relativna stvar govori „Sauchin potpis“ kojeg niti svi hrvatski vještaci ne mogu odgonetnuti bar dok ta potpisna rukica znači pouzdan glas. Lovrinim objašnjenjem kao i izrugivanjem saborskih zastupnika MOST-a te svojim objašnjenjem „kninska kraljica“ transparentno nas je u zdrav mozak što je, u nastavku, potvrdila i saborska većina odbacivši referendume. U daljnjem postupku koji najavljuju referendumske inicijative upitno je kako dokazati nešto što je transparentno pretvoreno u pepeo.
Interpelaciju o kupovini aviona saborska je većina također, očekivano, odbacila. U raspravi se stotinama puta ponovilo da je posao obavljen transparentno. Riječ „transparentno“ je, kažu, nastala od latinske riječi „proziran“. Kako prikladno. Kako prozirno. Ministar je presretan napustio saborske prostore, a gledateljima je uskraćeno njegovo cviljenje i divljanje kao kada je bacao makete aviona po Saboru. Sve drugo ostalo je isto.
U euforiji uspjeha očekivane propasti interpelacije otišao je u Munchen na skup o sigurnosti i odmah prvi dan skupa se pohvalio da „želi zapadni avion“ i da se „s nekima već razgovaralo“. O, kako transparentno.
Transparentno je i hrvatsko zdravstvo pripomoglo mostarsku bolnicu s 40 miliona kuna. Mnogi se pitaju čemu ta galantnost prema zdravstvu susjedne nam država dok se naš zdravstveni sustav raspada i puca po šavovima opterećen dugovima od preko 8 milijardi kuna. Pa, logično. 40 milijuna hrvatskom zdravstvu ne bi nimalo pomoglo spram rečenih 8 milijardi, a kao darovnica susjednoj nam državi lijepo zvuči. Bar nekima.
Lijepo zvuči i činjenica da su Kinezi u izgradnji Pelješkog mosta ispred rokova. Navalili ko skakavci i grade li ga, grade. „Tko nam je kriv što nas nema k’o Kineza.“ Rekli bi skeptici. E, bome, da nas ima sigurno bi nas rastjerali isto kao i ovo malo koliko nas ima. A takvi, kad Kinezi završe most, još će mo se baviti žalbama i odabirom izvođača pristupnih cesta istom tom mostu. Optimisti bi našli pozitivnu stranu te činjenice u objašnjenju da će „zaraditi lokalno stanovništvo prenoseći turiste i putnike namjernike do mosta“ s jedne i druge strane. To što će propasti milijuni europskih bespovratnih sredstava za ovaj projekat zbog nepoštivanja rokova nikome ništa. I to je transparentno, imamo milijarde projekata, a realizacija ćorak.
Bitno je da su projekti u papirima i da lijepo zvuče ,a i tako nitko ne pita za realizaciju skoro kao za tisuće novih umirovljenika koji su dobili rješenja, a novac prve mirovine čekaju mjesecima.
U cijeloj toj zavrzlami na žalost nitko ne spominje 6 postotni pad industrijske proizvodnje. EK upozorava na tu činjenicu ali i na činjenicu prekomjernog trošenja. Začepiti gubicu EK ne možemo ali možemo te podatke ignorirati isto kao i podatke javnih istraživanja koja kažu da tri četvrtine hrvatskih građana misli da Hrvatska ide u pogrešnom smjeru. Ignorirati nećemo one koji kažu da je „opcija“ na oko 30 posto i to je dobro jer samo oni rade transparentno. Tako da smo transparentno ulupali 40 milijardi u brodogradilišta koja, još nisu ali je pitanje dana, su propala. Izvanredna uprava Agrokora do sada košta preko 1,2 milijarde a još ništa nije rješeno. Istrage u aferama Borg, Agrokor, SMS, špic-papak, elitna prostitucija i desetine drugih ne da tapkaju već su i zaboravljene. Nevažno. Bitno da je sve transparentno.
Transparentno u zdrav mozak.
