Danas svi govore o ljubavi.
Dan je zaljubljenih, Valentinovo, i postalo nam je nekako normalno prozvati „ljubav“ da odradi svoje na ovaj dan. Ljubav onom drugom iskazujemo cvijećem, parfemima, čokoladom, „intimnim“ večerama… Svim onime što kartica može kupiti.
Ali, usprkos svemu vidljivom i opipljivom čime se trudimo pokazati i dokazati najdublje osjećaje prema drugome, ljubav je daleko više od toga.
Ljubav je samo riječ i ništa više,
ljubav se uvijek isto čita i piše
ruka u ruci je već nešto drugo
i šapat nježnih riječi
uz kapi kiše…
Ljubav je samo riječ i ništa više,
obična slova svakog lista papira,
tajna i strepnje su već nešto drugo,
to je i prvo pismo što riječi bira,
ljubav je samo riječ i ništa više…
Ponekad je samo pogled
uzrok bezbroj budnih noći,
uzalud se nekad moli,
to je ljubav, to se voli,
i kad oči suze vlaže
i nevješto kad se laže
ili kada tijelo boli,
to je ljubav, to se voli…
(Svetislav Vuković, ‘Ljubav je samo riječ’)
